Za spas "slovesnog stada"

Kosovski boj i sudbina srpskog kneza Lazara, vlastele, vojske i naroda zabilježena je i u staroruskim dokumentima i književnosti. Jedan od prvih pomena na boj ostavio je Ignjatije Smolenski u svojim "Putovanjima" koja su nastala kraje DŽIV i početkom DŽV vijeka. On piše da je na početku bitke ratna sreća bila na strani srpske vojske, te da je "vijerni sluga Lazarev, zvani Miloš" ubio cara Boazida. No, Turci su kasnije "nadvladali i uhvatili cara Lazara, njegove kneževe i vojvode, vlastelu i cijelu vojsku njegovu".
- Ujutro u petak ploveći prođosmo Diopol grad, u subotu ručasmo na ušću rijeke Sakarije, u nedjelju prođosmo gradove Dafnusion i Karte. Isto ploveći prispjesmo u grad Astraviju i tamo se zadržasmo raspitujući za cara Amurata. Bio je u Turskom carstvu, i bili su veliki nemiri i velika zabuna. Bio je turski car Amurat prije nas otišao u rat protiv srpskog cara Lazara, i čulo se da su obojica bili ubijeni u toj bici. Još prije toga je cara Amurata na prevaru ubio vijerni sluga Lazarev zvani Miloš, i istog časa Turci su proglasili za cara Baozida, sina cara Amurata, i opet su Turci nadvladali i uhvatili srpskog cara Lazara rukama, i kneževe njegove, i vojvode njegove, i vlastelu njegovu i sluge njegove i cijelu vojsku njegovu. Jedne su poubijali, druge su rukama uhvatili. Naredio pak Baozid car turski da se srpskom caru Lazaru mačem glava odsječe. Dogodila se ova bitka 6897. godine (1389. godine - prim. aut.) u mjestu zvanom Kosovo. I uplašivši se nemira, pustio je mitropolit Pimen inoka Mihaila, a Mihail episkop Smolenski mene Ignjatija - navodi se u "Putovanjima" Ignjatija Smolenskog.
U još jednom staroruskom spisu, "Priči o caru Amuratu i Kosovskom boju", koja je unesena u "Nikonovski ljetopis" navodi se da "kad je umro Orkan i umro sin mu Sulimen, podiže se najmlađi sin Orkanov zvani Amurat, i pokori mnoge narode na istoku i na zapadu, i Tursku zemlju, i zbog toga dobi ime cara Turskog.
- Najposlije se podiže na blagočastivog kneza srpskog Lazara, pa taj nije podnio da čeka i da gleda kako se Hristove ovce sijeku i zarobljavaju nego kao pastir dobri ustremio se protiv vukova, kako bi spasao slovesno stado, koje mu je Hristos dao da čuva ili sam za njih dušu predavši umro. I zbio se sukob između dvije vojske na mjestu zvanom Kosovo, i biješe neko veoma blagorodan i vijeran velikom knezu Lazaru, zvani Miloš, i opadahu ga zavidljivci da mu ne služi pravo. Pa on našavši zgodno vrijeme, zaželio je pokazati vjeru i hrabrost i brzo je pojurio prema agarjanskom načelniku Amuratu, praveći se prebjeglica od velikog kneza Lazara. Odmah se raziđoše Agarjani i otvoriše mu put. I kad je bio blizu tog nadmenog načelnika Agarjanskog Amurata nasrnuo je i zario mač svoj u srce mu i pokazao da je mrtav. Ovdje i sam od njih pade predivni sluga njegov i zbog toga nadvlađuju oni koji su bili sa Lazarom, pa kasnije sin toga cara Amurata Baozit nadjačava opet i u toj bici odoljeva. Bog je tako dopustio da se blaženi ovaj knez veliki Lazar i oni koji su bili sa njim mučenja vijencem uvežu i naređuje bezakoni da se mačem ubije onaj koji je radi Hrista stradao i oni koji su bili sa njim molili su da budu posječeni prije njega, da ne vide smrt njegovu. Ova je bitka bila 6897. godine, mjeseca junija, 15 dan. A on je mučeničku smrt primio i vidi se sada kao živ u velikoj monaškoj obitelji zvanoj Ravanica, koju sam sazda - ostalo je zabilježeno u "Nikonovskom ljetopisu".