Tuđice zaglupljuju

Osjećajući snagu izvornih riječi, Tolstoj je još u 19. vijeku upozoravao da neodgovorno prihvatanje tuđica vodi ka površnosti i zaglupljivanju. Naučnici su potvrdili Tolstojevo mišljenje i objasnili zašto je to tako. Iz govora sazdanog od izvornih riječi, lelujaju blagost i toplina. Takav govor lako budi slikovite misli, unosi spokoj i napaja daškom blaženstva. Dok kod tuđica značenje je ogoljeno, suvoparno, bez unutrašnje slikovitosti... Uz nepotrebno trošenje energije, pojačava se nemir i metež. Znači, tuđice otimaju dio dragocjene energije moždanih ćelija, a to postepeno vodi do izmoždavanja, površnosti i zaglupljivanja. Svaka, neumjesno ubačena tuđica, prosto nam zasječe mozak, pozlijedi ga, nanese mu štetu i tihi bol... Ono što je korjenito, ima i plod, ono što nema korijena, nema ni ploda. U slučaju govora, riječ je o korijenu u duši i plodu u umu, plodu koji smiruje, iscjeljuje i napaja trajnom srećom...