Početna stranica > Novosti
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Ostale novosti iz rubrike »
Izveštaj o stanju u Bosni i Hercegovini
05.01.2010. god.
U 2009. godini u Bosni i Hercegovini došlo je do najvećeg kršenja ljudskih, građanskih i manjinskih prava nebošnjaka od uvođenja Dejtonskog sporazuma. Na političkoj sceni su ojačali fundamentalistički pokreti, poput vehabijskog, selefijskog i raznih radikalnih islamističkih udruženja te politički stavovi bošnjačkih političkih stranaka, poput SDA i SBiH, koje otvoreno podržavaju u zemlji i inostranstvu politiku i interese Sila osovine zla, prikrivajući islamski terorizam i njegove posledice u BiH i svijetu, te štiteći iranski nuklearni program služeći se državnim institucijama u kojima su postavili ljude koji sprovode "simpatizerske stavove" Sila osovine zla.
U BiH je zabeleženo nekoliko desetina napada na novinare, policajce, civilne aktiviste te jedan pokušaj atentata na predsednika nevladine organizacije od strane radikalnih islamista iz desnog političkog krila SDA.
Nedvojbeno je utvrđeno kako je u proteklih 19 godina u BiH nastao popravljen sinkretizam, spojenost ili sprega islama i politike. Dokaz za ove tvrdnje se pojavio u shemama OHR-a iz novembra 2009. iz kojih se jasno vidi povezanost bošnjačke Islamske zajednice, bošnjačkih političara i biznismena. Ovakav vid uprave i vladanja Bosnom i Hercegovinom svojstven je isključivo islamskim šerijatskim republikama u kojima dominantnu ulogu ima vjerska islamska zajednica. OHR, EU i SAD ništa ne mogu napraviti po ovome pitanju iako su odlično upoznati sa namerama bošnjačkih nacionalista da umesto deklarativno građanske države ustvari izvrse islamizaciju većeg dijela BiH, a dokaz ovim tvrdnjama su izjave turskog ministra spoljnih poslova Davatoglua koji je otišao i korak dalje, insinuirajući i početak islamizacije Evropske Unije.
Izjave bošnjačkih političara koje su se mogle čuti kreću se od prisvajanja čitavog teritorije BiH do "potrage za životnim prostorom za Bošnjake i bošnjačku naciju" koja u stvarnosti i ne postoji u Ustavu zemlje. Protivnike ovih megalomanskih i radikalnih ideja naziva se "islamofobiju", "neprijateljima Bošnjaka", itd, a podizanje medijske prašine je neizostavan deo ceremonije "zastrašivanja političkih oponenata".
Stanje državne uprave je katastrofalno na području Federacije BiH u kojoj se manjinski Hrvati preglasavaju na svim nivoima: opštinskom, kantonalnim, entitetskim i državnom nivou od strane bošnjačke većine koja ne poštuje Dejtonski paritet, konsenzus i rotaciju. Ovakvo kršenje ljudskih prava kreće se u rasponu od nerazrešenih ubistava hrvatskih ministara iz prošlosti, ubistva povratnika te nedavnih zastrašivanja preostalih Hrvata na većinski bošnjačkim teritorijama u BiH. Zabeleženo je nekoliko napada na katoličke svećenike, katoličke vjerske objekte, te hrvatske povratnike.
U Bosni i Hercegovini je u 2009. godini zabeleženo delovanje paralelne obaveštajne bošnjačke tajne policije AID (Agencija za istraživanje i dokumentovanje). Ova paralelna agencija ima svoje pipke u svim državnim institucijama preko nekoliko punktova i desetine operativaca. Stranka demokratske akcije nedavno je formirala "Savjet za odbranu i bezbednost" kao posebno stranačko telo, u kojem su okupljeni penzionirani generali tzv. Armije BiH Nedžad Ajnadžić i Vahid Karavelić, nekadašnji šef "vojne bezbednosti" bošnjačke armije Fikret Muslimović, prvi direktor zloglasnog AID-a Bakir Alispahić, kao i aktuelni ministri odbrane i bezbednosti Selmo Cikotić (osumnjičeni za ratne zločine) i Sadik Ahmetović. Više je nego jasno kako SDA zaoštrava stanje u BiH i pokazuje kako je radikalno krilo unutar te partije toliko ojačalo da ponovo preuzima sve konce u svoje ruke, prizivajući novi rat u Bosni. Taj potez ukazuje na ponovnu militarizaciju Bošnjaka posredstvom SDA i ne znači ništa dobro za BiH. Poznato je da je SDA usko povezana sa vehabističkim pokretom koji je organizovan na principu vojne hijerarhije. Zato ovaj potez predstavlja upozorenje međunarodnim političarima koji bi trebalo da postave ozbiljno pitanje sa kojim ciljem SDA to radi i zašto formira vojno krilo 14 godina posle okončanja rata. Procjenjuje se kako u BiH postoji i aktivno deluje najmanje 200.000 pripadnika različitih radikalnih islamističkih pokreta od kojih su najbrojniji pripadnici vehabijskog pokreta, a mnogi od njih se nalaze na crnim listama Interpola i SAD-a.
Arsenali oružja zaostalog iz proteklog rata sakriveni su planinskim područjima opština Konjic i Jablanica u Federaciji BiH. Izvor blizak bezbednosnim službama navodi kako poslije rata oružje nije vraćeno u kasarne, već su ga sakrili pripadnici AID-a, kao i predstavnici Islamske zajednice BiH.
AID je odlično organizovan i ima uspostavljene veze prema svim državnim institucijama vlasti u kojima su dominantni Bošnjaci koji fanatično žele "unitarnu i gradjansku BiH" kao sopstvenu državu iako se ona kao Socijalistička Republika raspala u '90-tim godinama, a danas postoji samo kao sporazum u daыtonskom okviru sa dva entiteta, 10 županija / kantona i jednim distriktom. Nikada nije sprovedena lustracija tako da danas imamo direktora Državne obaveštajno-bezbednosne službe BiH (OSA BIH), Almira Džuvu, koji je i sam bivši pripadnik AID-a, a opravdano se veruje iu njegovu političku privrženost bošnjačkom političko-verskom establishmentu. Isto tako postoji velika sumnja kako je i deo OSA-e postao deo paralelnog obaveštajnog aparata AID-a koji se naveliko služi resursima OBA-e za ciljeve bošnjačke vjersko-političke elite. Sigurno možemo doći do zaključka kako je današnja OSA ustvari reinkarnacija AID-a samo pod drugim imenom ako uzmemo u obzir njegovu današnju nacionalnu i raniju radnu strukturu. Ne treba zaboraviti i činjenicu da AID nije vratio veliki deo opreme za prisluškivanje, a strane diplomate i obaveštajci su utvrdili postojanje paralelnog špijuniranja njihovog osoblja.
Utvrđene su lokacije najmanje četiri depoa oružja i to u selima Raotići i Višnjevica Gornja, kod Buturović Polja, u mestu Poljana i Vučija jazbina na planini Prenj, na suprotnoj strani od ove dve lokacije, tvrde izvori lista.
Oružje je zacementirano i kamuflirani u pećinama, kao i da bi u slučaju izbijanja novog oružanog sukoba, moglo biti upotrebljeno.
Prema istim izvorima, u skladištima se nalazi lako i srednje pješadijsko naoružanje, 5.000 mina kalibra 120 milimetara potpuno identične onima pronađenim u Mostaru, "strela 2M", "Stinger", razne mine i izvestan broj minobacača. Naređenje za sakrivanje oružja izdao je Safet cibo, osumnjičen za ratne zločine u opštinama Konjic i Prozor i Dževad Mlaci, ratni lider SDA za srednju Bosnu koja je potpuno neistražena. U bezbednosnim krugovima navode i postojanje informacije o 2.000 mina 120 mm, za kojima se još traga, te kako se nalaze u atomskim skloništima na području Istočnog Mostara. Ova lokacija udaljena je svega 50 metara od mostarske Fabrike duvana u kojoj je prethodno pronađeno 9.000 FUGAS mina kalibra 120 milimetara. Na još nekoliko lokacija u Istočnom Mostaru nalaze se skladišta sa nekoliko stotina kilograma baruta i eksploziva, ali snage bezbednosti još pokušavaju utvrditi gde su ta skloništa. Za organizaciju skrivanja oružja zaduženi su bivši agenti AID i predstavnici Islamske zajednice, koji i danas imaju zadatak da čuvaju ove lokacije i otvore ih u slučaju rata u BiH. Čak ni snage EUFOR-a nisu smele direktno ući u konflikt sa lokalnim fundamentalistima bojeći se odmazde i izbijanja sukoba niskog ili visokog intenziteta.
Koliko su radikalne vehabije jake, a koliko su i bošnjačke institucije vlasti slabe govore i pretnje upućene nakon najava Selme Cikotića, državnog ministra odbrane, da je Bosna i Hercegovina spremna donirati 60 haubica i 1.500 pušaka avganistanskim oružanim snagama kao znak aktivnosti BiH na globalnom nivou što je izazvalo bes islamskih fanatika u BiH. Pretnje smrću su uputili pripadnici vehabijskog pokreta u BiH, koji nimalo ne treba potcenjivati, i ona se može shvatiti i kao poruka, zapravo fetva, Predsjedništvu BiH koje je vrhovni komandant oružanih snaga BiH. Poruka je upućena preko Internet ueb strane "putvjernika", ali i nekih drugih koje prave i kojima upravljaju pripadnici vehabijskog pokreta. O vlasnicima te i ostalih ueb strana ništa se ne zna, a autori tekstova potpisuju se pseudonimima. Iza svih aktivnosti bošnjačkog versko-političkog kruga nalazi se sam vrh Islamske verske zajednice. Izjave koje idu u prilog kako je "najbolje da se EU prilagođava Bošnjacima", a ne "da se Bošnjaci prilagođavaju EU" je doktrina politike koja se isčitavaju iu politici vodećih bošnjačkih stranaka.
Stanje na većinskim bošnjačkim teritorijama po pitanju povratka je potpuno katastrofalno. Ne samo kako nije proveden povratak, već se nastavilo sa etničkim čišćenjem nebošnjaka, Hrvata i Srba, do te mere da danas imamo potpuno etnički čiste gradove: Sarajevo, Tuzlu, Zenicu, Bihać, te još desetine gradova i sela u centralnoj Bosni koji su ranije bili većinski hrvatski. Uskraćivanje prava na gradnju crkava, zabrana ispoljavanja hrišćanskih verskih sloboda, zabrana zapošljavanja nebošnjacima, uskraćivanje prava na obrazovanje i nastavne planove na jezicima druga dva konstitutivna naroda, uskraćivanje prava na slobodu političkog delovanja, uskraćivanje prava na slobodu govora, česta su premlaćivanja na nacionalnoj osnovi, verbalna vređanja kao i postavljanja minsko-eksplozivnih sredstava na povratničku imovinu. Glavna doktrina bošnjačke politike je vrlo jednostavna i glasi: "Ovo je Bosna, a kome se ne sviđa neka odmah ide. Hrvati u Hrvatsku, a Srbi u Srbiju ". Ovakav stav predstavlja politiku aparthejda, te ima puna obeležja etnocida, kulturocida i etničkog čišćenja teritorija pod bošnjačkom većinom. Ovakva politika kršenja ljudskih prava se čak sprovodi od strane institucija državne uprave: opština, ministarstava kantona, federalnih ministarstava pod bošnjačkom upravom i čak državnih organa uprave. Najveći problem vlasti i institucija u BiH je upravo privatiziranje ovih institucija vlasti koje se na kraju pokušavaju upotrebiti protiv političkih neistomišljenika i oponenata te kako bi se nanela što veća šteta političkim protivnicima i istovremeno zadobila što veća kontrola nad određenim područjem nad kojim dotična institucija ima jurisdikciju i kontrolu.
Kao protureakcija na sva kršenja ljudskih prava Hrvata imamo danas činjenicu kako preko 700.000 Hrvata u BiH uopšte ne doživljava BiH kao svoju državu, već su isključivo okrenuti Hrvatskoj. Mnogo je onih, koji otvoreno razmišljaju i o samostalnosti. Zato se u poslednje vreme, sve više, pominje referendum o izdvajanju iz Federacije BiH kao rešenje.
Gušenje ljudskih prava, sprovođenje etnocida, kulturocida i etničkog čišćenja u miru u 21. veku jeste svakodnevica, koju Hrvati, ai Srbi i ostale manjine u BiH doživljavaju. Činjenica je, međutim, da danas, u miru imamo etnički očišćene čitave prostore pod bošnjačkom kontrolom, u kojima uopšte nema predstavnika hrvatskog i srpskog naroda. Tamo gde ih i ima, bore se za pravo na posao, obrazovanje, kulturu, maternji jezik, pa čak se bore i za pravo na život. Hrvatsku decu, sećamo se, ubijaju u prepunom sarajevskim tramvajima i to u po bela dana. Nije onda nikakvo čudo što su i neki evropski zvaničnici Sarajevo prepoznali i nazvali pravim imenom - evropski Teheran dok je epitet evropskog Jerusalima zauvek nepopravljivo nestao.
Što se tiče BiH kao države u budućnosti, Hrvatima bi, pokazale su i naše ankete, najviše odgovaralo troentitetsko uređenje, zajedno sa Sarajevom kao distriktom. Za ovaj predlog našli smo i podršku u, rekao bih, liberalnije usmerenim bošnjačkim političkim krugovima, koji uviđaju da bilo kakva centralizovana građanska opcija uređenja BiH predstavlja prošlost, povratak u osamdesete godine prošlog veka, kada je zemlju pod čvrstom, gvozdenom rukom držao komunistički režim. Danas je to, jednostavno, nemoguće.
Zaključak
Tri entiteta sa teritorijom iz Dejtonskog sporazuma, u novom ustavnom uređenju - BiH može spasiti od raspada koji neminovno sledi. Bošnjačka nacionalna bezbednost, "krunisana radikalnim islamskim fundamentalizmom" će uvek predstavljati samo tigra od papira pred interesima druga dva "proevropske" naroda u BiH i interesima svetskih sila koje su isključivo zainteresovane samo za mir na Balkanu a ne "unilateralne snove o unitarnoj Bosni" samo jednog malog naroda, Bošnjaka, koji moraju biti spremni za dogovor sa svima, za kompromis i konsenzusna rešenja. Ukidanje kantona u Federaciji bi predstavljalo slijevanje sredstava od najmanje jednu milijardu maraka godišnje u državni budžet i razvoj zemlje. Administrativni teritoriju bi predstavljala Republika Srpska u sadašnjim granicama, Herceg-Bosna sa teritorijom unetim u Federaciju BiH sa diskontinuitet teritorija kao zalogom opstanka BiH kao zajedničke države te Bošnjačka Unija sa istim teritorijem koji je unijela u Federaciju BiH i diskontinuitet teritorija. Ovim potezom entitetskog administrativnog razgraničenja bi se otklonili svi problemi i osigurao opstanak zemlje te kontinuiteta države. Postoje i najave o referendumu u RS-u te najave sa hrvatske strane o upućivanju inicijative i pokretanju postupka o formalno-pravnom mirnom razdruživanja Hrvata iz Federacije BiH što svakim danom postaje sve veća realnost ako se ne ispuni hrvatski minimum - entitetska federalna jedinica u BiH. U Bosni opet polako curi vreme za pravu reformu i približavanje Evropskoj uniji i Severnoatlantskom savezu što će najviše osetiti obični građani.
U Mostaru, 05.01.2010.
U BiH je zabeleženo nekoliko desetina napada na novinare, policajce, civilne aktiviste te jedan pokušaj atentata na predsednika nevladine organizacije od strane radikalnih islamista iz desnog političkog krila SDA.
Nedvojbeno je utvrđeno kako je u proteklih 19 godina u BiH nastao popravljen sinkretizam, spojenost ili sprega islama i politike. Dokaz za ove tvrdnje se pojavio u shemama OHR-a iz novembra 2009. iz kojih se jasno vidi povezanost bošnjačke Islamske zajednice, bošnjačkih političara i biznismena. Ovakav vid uprave i vladanja Bosnom i Hercegovinom svojstven je isključivo islamskim šerijatskim republikama u kojima dominantnu ulogu ima vjerska islamska zajednica. OHR, EU i SAD ništa ne mogu napraviti po ovome pitanju iako su odlično upoznati sa namerama bošnjačkih nacionalista da umesto deklarativno građanske države ustvari izvrse islamizaciju većeg dijela BiH, a dokaz ovim tvrdnjama su izjave turskog ministra spoljnih poslova Davatoglua koji je otišao i korak dalje, insinuirajući i početak islamizacije Evropske Unije.
Izjave bošnjačkih političara koje su se mogle čuti kreću se od prisvajanja čitavog teritorije BiH do "potrage za životnim prostorom za Bošnjake i bošnjačku naciju" koja u stvarnosti i ne postoji u Ustavu zemlje. Protivnike ovih megalomanskih i radikalnih ideja naziva se "islamofobiju", "neprijateljima Bošnjaka", itd, a podizanje medijske prašine je neizostavan deo ceremonije "zastrašivanja političkih oponenata".
Stanje državne uprave je katastrofalno na području Federacije BiH u kojoj se manjinski Hrvati preglasavaju na svim nivoima: opštinskom, kantonalnim, entitetskim i državnom nivou od strane bošnjačke većine koja ne poštuje Dejtonski paritet, konsenzus i rotaciju. Ovakvo kršenje ljudskih prava kreće se u rasponu od nerazrešenih ubistava hrvatskih ministara iz prošlosti, ubistva povratnika te nedavnih zastrašivanja preostalih Hrvata na većinski bošnjačkim teritorijama u BiH. Zabeleženo je nekoliko napada na katoličke svećenike, katoličke vjerske objekte, te hrvatske povratnike.
U Bosni i Hercegovini je u 2009. godini zabeleženo delovanje paralelne obaveštajne bošnjačke tajne policije AID (Agencija za istraživanje i dokumentovanje). Ova paralelna agencija ima svoje pipke u svim državnim institucijama preko nekoliko punktova i desetine operativaca. Stranka demokratske akcije nedavno je formirala "Savjet za odbranu i bezbednost" kao posebno stranačko telo, u kojem su okupljeni penzionirani generali tzv. Armije BiH Nedžad Ajnadžić i Vahid Karavelić, nekadašnji šef "vojne bezbednosti" bošnjačke armije Fikret Muslimović, prvi direktor zloglasnog AID-a Bakir Alispahić, kao i aktuelni ministri odbrane i bezbednosti Selmo Cikotić (osumnjičeni za ratne zločine) i Sadik Ahmetović. Više je nego jasno kako SDA zaoštrava stanje u BiH i pokazuje kako je radikalno krilo unutar te partije toliko ojačalo da ponovo preuzima sve konce u svoje ruke, prizivajući novi rat u Bosni. Taj potez ukazuje na ponovnu militarizaciju Bošnjaka posredstvom SDA i ne znači ništa dobro za BiH. Poznato je da je SDA usko povezana sa vehabističkim pokretom koji je organizovan na principu vojne hijerarhije. Zato ovaj potez predstavlja upozorenje međunarodnim političarima koji bi trebalo da postave ozbiljno pitanje sa kojim ciljem SDA to radi i zašto formira vojno krilo 14 godina posle okončanja rata. Procjenjuje se kako u BiH postoji i aktivno deluje najmanje 200.000 pripadnika različitih radikalnih islamističkih pokreta od kojih su najbrojniji pripadnici vehabijskog pokreta, a mnogi od njih se nalaze na crnim listama Interpola i SAD-a.
Arsenali oružja zaostalog iz proteklog rata sakriveni su planinskim područjima opština Konjic i Jablanica u Federaciji BiH. Izvor blizak bezbednosnim službama navodi kako poslije rata oružje nije vraćeno u kasarne, već su ga sakrili pripadnici AID-a, kao i predstavnici Islamske zajednice BiH.
AID je odlično organizovan i ima uspostavljene veze prema svim državnim institucijama vlasti u kojima su dominantni Bošnjaci koji fanatično žele "unitarnu i gradjansku BiH" kao sopstvenu državu iako se ona kao Socijalistička Republika raspala u '90-tim godinama, a danas postoji samo kao sporazum u daыtonskom okviru sa dva entiteta, 10 županija / kantona i jednim distriktom. Nikada nije sprovedena lustracija tako da danas imamo direktora Državne obaveštajno-bezbednosne službe BiH (OSA BIH), Almira Džuvu, koji je i sam bivši pripadnik AID-a, a opravdano se veruje iu njegovu političku privrženost bošnjačkom političko-verskom establishmentu. Isto tako postoji velika sumnja kako je i deo OSA-e postao deo paralelnog obaveštajnog aparata AID-a koji se naveliko služi resursima OBA-e za ciljeve bošnjačke vjersko-političke elite. Sigurno možemo doći do zaključka kako je današnja OSA ustvari reinkarnacija AID-a samo pod drugim imenom ako uzmemo u obzir njegovu današnju nacionalnu i raniju radnu strukturu. Ne treba zaboraviti i činjenicu da AID nije vratio veliki deo opreme za prisluškivanje, a strane diplomate i obaveštajci su utvrdili postojanje paralelnog špijuniranja njihovog osoblja.
Utvrđene su lokacije najmanje četiri depoa oružja i to u selima Raotići i Višnjevica Gornja, kod Buturović Polja, u mestu Poljana i Vučija jazbina na planini Prenj, na suprotnoj strani od ove dve lokacije, tvrde izvori lista.
Oružje je zacementirano i kamuflirani u pećinama, kao i da bi u slučaju izbijanja novog oružanog sukoba, moglo biti upotrebljeno.
Prema istim izvorima, u skladištima se nalazi lako i srednje pješadijsko naoružanje, 5.000 mina kalibra 120 milimetara potpuno identične onima pronađenim u Mostaru, "strela 2M", "Stinger", razne mine i izvestan broj minobacača. Naređenje za sakrivanje oružja izdao je Safet cibo, osumnjičen za ratne zločine u opštinama Konjic i Prozor i Dževad Mlaci, ratni lider SDA za srednju Bosnu koja je potpuno neistražena. U bezbednosnim krugovima navode i postojanje informacije o 2.000 mina 120 mm, za kojima se još traga, te kako se nalaze u atomskim skloništima na području Istočnog Mostara. Ova lokacija udaljena je svega 50 metara od mostarske Fabrike duvana u kojoj je prethodno pronađeno 9.000 FUGAS mina kalibra 120 milimetara. Na još nekoliko lokacija u Istočnom Mostaru nalaze se skladišta sa nekoliko stotina kilograma baruta i eksploziva, ali snage bezbednosti još pokušavaju utvrditi gde su ta skloništa. Za organizaciju skrivanja oružja zaduženi su bivši agenti AID i predstavnici Islamske zajednice, koji i danas imaju zadatak da čuvaju ove lokacije i otvore ih u slučaju rata u BiH. Čak ni snage EUFOR-a nisu smele direktno ući u konflikt sa lokalnim fundamentalistima bojeći se odmazde i izbijanja sukoba niskog ili visokog intenziteta.
Koliko su radikalne vehabije jake, a koliko su i bošnjačke institucije vlasti slabe govore i pretnje upućene nakon najava Selme Cikotića, državnog ministra odbrane, da je Bosna i Hercegovina spremna donirati 60 haubica i 1.500 pušaka avganistanskim oružanim snagama kao znak aktivnosti BiH na globalnom nivou što je izazvalo bes islamskih fanatika u BiH. Pretnje smrću su uputili pripadnici vehabijskog pokreta u BiH, koji nimalo ne treba potcenjivati, i ona se može shvatiti i kao poruka, zapravo fetva, Predsjedništvu BiH koje je vrhovni komandant oružanih snaga BiH. Poruka je upućena preko Internet ueb strane "putvjernika", ali i nekih drugih koje prave i kojima upravljaju pripadnici vehabijskog pokreta. O vlasnicima te i ostalih ueb strana ništa se ne zna, a autori tekstova potpisuju se pseudonimima. Iza svih aktivnosti bošnjačkog versko-političkog kruga nalazi se sam vrh Islamske verske zajednice. Izjave koje idu u prilog kako je "najbolje da se EU prilagođava Bošnjacima", a ne "da se Bošnjaci prilagođavaju EU" je doktrina politike koja se isčitavaju iu politici vodećih bošnjačkih stranaka.
Stanje na većinskim bošnjačkim teritorijama po pitanju povratka je potpuno katastrofalno. Ne samo kako nije proveden povratak, već se nastavilo sa etničkim čišćenjem nebošnjaka, Hrvata i Srba, do te mere da danas imamo potpuno etnički čiste gradove: Sarajevo, Tuzlu, Zenicu, Bihać, te još desetine gradova i sela u centralnoj Bosni koji su ranije bili većinski hrvatski. Uskraćivanje prava na gradnju crkava, zabrana ispoljavanja hrišćanskih verskih sloboda, zabrana zapošljavanja nebošnjacima, uskraćivanje prava na obrazovanje i nastavne planove na jezicima druga dva konstitutivna naroda, uskraćivanje prava na slobodu političkog delovanja, uskraćivanje prava na slobodu govora, česta su premlaćivanja na nacionalnoj osnovi, verbalna vređanja kao i postavljanja minsko-eksplozivnih sredstava na povratničku imovinu. Glavna doktrina bošnjačke politike je vrlo jednostavna i glasi: "Ovo je Bosna, a kome se ne sviđa neka odmah ide. Hrvati u Hrvatsku, a Srbi u Srbiju ". Ovakav stav predstavlja politiku aparthejda, te ima puna obeležja etnocida, kulturocida i etničkog čišćenja teritorija pod bošnjačkom većinom. Ovakva politika kršenja ljudskih prava se čak sprovodi od strane institucija državne uprave: opština, ministarstava kantona, federalnih ministarstava pod bošnjačkom upravom i čak državnih organa uprave. Najveći problem vlasti i institucija u BiH je upravo privatiziranje ovih institucija vlasti koje se na kraju pokušavaju upotrebiti protiv političkih neistomišljenika i oponenata te kako bi se nanela što veća šteta političkim protivnicima i istovremeno zadobila što veća kontrola nad određenim područjem nad kojim dotična institucija ima jurisdikciju i kontrolu.
Kao protureakcija na sva kršenja ljudskih prava Hrvata imamo danas činjenicu kako preko 700.000 Hrvata u BiH uopšte ne doživljava BiH kao svoju državu, već su isključivo okrenuti Hrvatskoj. Mnogo je onih, koji otvoreno razmišljaju i o samostalnosti. Zato se u poslednje vreme, sve više, pominje referendum o izdvajanju iz Federacije BiH kao rešenje.
Gušenje ljudskih prava, sprovođenje etnocida, kulturocida i etničkog čišćenja u miru u 21. veku jeste svakodnevica, koju Hrvati, ai Srbi i ostale manjine u BiH doživljavaju. Činjenica je, međutim, da danas, u miru imamo etnički očišćene čitave prostore pod bošnjačkom kontrolom, u kojima uopšte nema predstavnika hrvatskog i srpskog naroda. Tamo gde ih i ima, bore se za pravo na posao, obrazovanje, kulturu, maternji jezik, pa čak se bore i za pravo na život. Hrvatsku decu, sećamo se, ubijaju u prepunom sarajevskim tramvajima i to u po bela dana. Nije onda nikakvo čudo što su i neki evropski zvaničnici Sarajevo prepoznali i nazvali pravim imenom - evropski Teheran dok je epitet evropskog Jerusalima zauvek nepopravljivo nestao.
Što se tiče BiH kao države u budućnosti, Hrvatima bi, pokazale su i naše ankete, najviše odgovaralo troentitetsko uređenje, zajedno sa Sarajevom kao distriktom. Za ovaj predlog našli smo i podršku u, rekao bih, liberalnije usmerenim bošnjačkim političkim krugovima, koji uviđaju da bilo kakva centralizovana građanska opcija uređenja BiH predstavlja prošlost, povratak u osamdesete godine prošlog veka, kada je zemlju pod čvrstom, gvozdenom rukom držao komunistički režim. Danas je to, jednostavno, nemoguće.
Zaključak
Tri entiteta sa teritorijom iz Dejtonskog sporazuma, u novom ustavnom uređenju - BiH može spasiti od raspada koji neminovno sledi. Bošnjačka nacionalna bezbednost, "krunisana radikalnim islamskim fundamentalizmom" će uvek predstavljati samo tigra od papira pred interesima druga dva "proevropske" naroda u BiH i interesima svetskih sila koje su isključivo zainteresovane samo za mir na Balkanu a ne "unilateralne snove o unitarnoj Bosni" samo jednog malog naroda, Bošnjaka, koji moraju biti spremni za dogovor sa svima, za kompromis i konsenzusna rešenja. Ukidanje kantona u Federaciji bi predstavljalo slijevanje sredstava od najmanje jednu milijardu maraka godišnje u državni budžet i razvoj zemlje. Administrativni teritoriju bi predstavljala Republika Srpska u sadašnjim granicama, Herceg-Bosna sa teritorijom unetim u Federaciju BiH sa diskontinuitet teritorija kao zalogom opstanka BiH kao zajedničke države te Bošnjačka Unija sa istim teritorijem koji je unijela u Federaciju BiH i diskontinuitet teritorija. Ovim potezom entitetskog administrativnog razgraničenja bi se otklonili svi problemi i osigurao opstanak zemlje te kontinuiteta države. Postoje i najave o referendumu u RS-u te najave sa hrvatske strane o upućivanju inicijative i pokretanju postupka o formalno-pravnom mirnom razdruživanja Hrvata iz Federacije BiH što svakim danom postaje sve veća realnost ako se ne ispuni hrvatski minimum - entitetska federalna jedinica u BiH. U Bosni opet polako curi vreme za pravu reformu i približavanje Evropskoj uniji i Severnoatlantskom savezu što će najviše osetiti obični građani.
U Mostaru, 05.01.2010.
- Izvor
- Croatia libertas, Leo Pločkinić
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Pokretanje sopstvenog biznisa uvek je korak u nepoznato – uzbuđenje se meša sa brigom, a ambicija sa osećajem odgovornosti. Bez obzira na delatnost, svaki preduzetnik na početku ima isti...
Sudsko prevođenje ...
Na prvi pogled, proces naručivanja sudskog prevoda...
U savremenom poslovnom okruženju, gde je vreme jedan od najdragocenijih resursa, kvalitetna šoljica kafe postala je više od navike – ona je deo rituala, sredstvo povezivanja, podsticaj produktivnosti i...
U svetu digitalnog oglašavanja, gde se konkurencija iz dana u dan pojačava, Google Ad...
Širenje poslovanja jedan je od najuzbudljivijih trenutaka u preduzetničkom putu. Posle perioda u kojem se posao stabilizovao i počeo da donosi rezultate, javlja se prilika da se ponuda proširi,...
Ostale novosti iz rubrike »
