Priča o obnovljenom mlinu u Sasama kod Višegrada

Staroj napuštenoj vodenici potočari u selu Sasama, koja je vijekovima mljela žito za mještane sela Prelova, Koritnika, Ubave, Haluga i Višegradske banje, život je skoro udahnuo Nenad Jovićić Prle iz Višegrada. Nakon što je ostao bez posla u preduzeću "Višegradtrans", Prle se sjetio starog mlina, zakupio ga, zasukao rukave vraćajući mu prvobitni sjaj. - Kad je zahučala voda u badnjevima, zašištao tuljak, pokrenuo se vodenički točak i zakloparala čeketala, nije bilo srećnijeg čovjeka od mene - priča s uhićenjem Nenad, stresajući brašno sa bijele mlinarske kape. Posla za sada nema puno, jer je sve manje njiva zasijanih pšenicom i kukuruzom u višegradskom kraju. - Donesu seljaci yačić pšenice i kukuruza, jer je brašno ispod vodeničkog kamena ukusnije od onog iz električnog mlina. Mnogi iz grada dođu da samelju žito pa sjede, gledaju kako se vrti točak, čekaju da se samelje, zaviruju ... Valjda da se podsjete svoje mladosti i drugovanja sa vodenicima, jer smo svi mi iz opanaka izašli - priča vodeničar Prle. U Prletov raj na zemlji svrate skoro svaki dan gosti iz Hotela "Vilina vlas" da popričaju s njim, popiju šljivovicu ili okuse parče kukuruznog hljeba ispod sača, koji se tu pred njima peče. - Od kako sam otvorio vodenicu više sam se slikao nego ukupno do sada u životu. Dođu dokoni turisti pa me namještaju, te ovako te onako, hoće, kažu da nose sliku stare vodenice i mladog vodeničara - smješka se Prle. I Prle, kao svi vodeničari, uzima ujam za samljeveno žito "deset od sto oka", a brašno savremeno upakovano prodaje na višegradskoj pijaci za kukuruz, kačamak i cicvaru. Topla voda Vodeničar se hvali da se jedino točak njegove vodenice pokreće toplom vodom koja ističe iz izvora Višegradske banje, udaljene samo dva kilometra .