Antarktik gasi žeđ

Tajne Antarktika u velikom dijelu su otkrivene, ali mnoge zagonetke čekaju svoj odgovor, izjavio je stručni saradnik Instituta geografije Ruske akademije nauka, Nikolaj Osokin.
Kako ističe stručnjak, dosad nije tačno izačunat balans antarktičkog ledničkog štita - koliko snijega on dobija godišnje, koliko leda se gubi u vidu plovećih santi, koliko zbog otapanja.
Za rješenje ovih i drugih zadataka u polarnim oblastima naše planete počelo je izvođenje naučnog programa "Međunarodna polarna godina 2007/2008." u kojem učestvuje više od 60 zemalja svijeta. Taj kompleksni program omogućiće da se dobiju principijelno nova znanja o prirodi Zemlje.
Projekat su inicirali ruski naučnici a 2004. godine podržao ga je Međunarodni savez meteorologa i Međunarodni savjet naučnih saveza svijeta. Formirani naučni program obuhvata oko 200 ruskih pojedinačnih projekata.
Najinteresantnije za istraživanje su ploveće sante leda koje predstavljaju opasnost za saobraćaj, ali i izvor za dobijanje svježe vode.
Prema podacima Svjetske meteoreološke organizacije obezbjeđivanje pijaće vode jedan je od važnih faktora programa.
Već sada gotovo trećina stanovništva Zemlje živi u krajevima gdje vlada hronična nestašica pijaće vode. Ako se ta tendencija nastavi 2025. godine deficit vode osjetiće dvije trećina stanovništva Zemlje. Antarktik bi mogao da utoli "žeđ čovječanstva", ističe ruski naučnik.
Svake godine iz Antarktika u okean odlaze hiljade kubnih kilometara čistog leda u vidu plovećih santi. One imaju dimenzije od desetine metara do stotine kilometara.
Na primjer, jedna od džinovskih je bila duga oko 160 kilometara, široka 70, a debljine 250 metara. Krupne sante opstaju od osam do 12 godina. Morske struje i vjetrovi često ih nose iz južnih polarnih oblasti daleko na sjever. Ako se koristi prirodni put kretanja santi uskoro će biti stvorena tehnička mogućnost da se transportuju manje ledene sante ka obali Afrike.
Dobijanje pijaće vode iz santi važno je jer se posljednjih decenija u mnogim zemljama bilježi ekološko zagađenje rijeka, jezera i vodohranilišta.
Stanovništvo Zemlje sada godišnje koristi samo oko 0,01 odsto svježe vode od planetarnih rezervi. Postavlja se pitanje gdje je ostala voda. Oko 70 odsto vode konzervirano je u antarktičkim lednicima.
Ta rezerva čiste vode popunjava se svake godine sa 2.500 kubnih kilometara leda. Svake godine Antarktik daje više od 2.000 kubnih kilometara svježe vode u vidu santi, koji su rezerva idealne pijaće vode.
U osnovi ideje korišćenje santi za dobijanje vode leže dvije metode. Prva je transport manjih santi brodovima. Prije toga treba ih pokriti specijalnim materijalom za zaštitu od naglog otapanja jer bi nestale u putu.
Drugi metod je transport vode. Pretpostavlja se da će sante biti isitnjene pomoću specijalnih aparatura, potom utovarivane u specijalne tankere i dostavljane korisnicima.