
135. godišnjica od rođenja Gijoma Apolinera, kuma nadrealizma
Iako mu nije okrugli, jubilarni, ipak 26. avgust 1880. vredi da se spomene kao 135. godišnjica rođenja Gijoma Apolinera (Guillaum Apollinaire, 1880.), i to ne samo zato što je bio jedan od najuticajnijih pisaca evropske avangarde s početka HH veka, nego i zato što je on nadenuo ime nadrelaizmu (surrealism) .
Da on tom pokretu nije kumovao, ko zna kako bi se zvao umetički pravac u kome su carovali Breton, Pikaso, Dali, Aragon, Eliar, te naši Marko Ristić, Alekadar Vučo i stotine drugh avangardista koji se bezmalo ceo jedan vek (od 1917.) odazivaju na przovku svetske istorije književnosti i umentosti.
Jer baš te godine, takoreći uoči samrtne ure (koja ga je stigla 1918. od španskog gripa), postavljena je njegova, kako je nazvao „nadrealistička drama“ pod nazivom, takođe nadralističkim, „Tiresijeve sise“ (Les Mamelles de Tiresia) u kojoj je problem savremenosti tretiran u duhu Aristofanovih farsi.
I dade mu ime nadrealizam!
Nadrealističke primese i u samom poreklu i imenu Apolinerovom
I u samom poreklu i imenu Apolinerovom ima dosta nadrealistočkog: zakukuljeno-zamumuljeno, ne samo u prevodima nego u samom frncuskom jeziku.
Poreklom je Poljak pa mu je i ime, razume se, poljsko, a i nemačko, pomalo:
Wilhelm Albert Alexandr Vladimir Apollinairs de Waz-Kostrowitcki- Vilhelm Albert Vladimir Ačeksandr Apolinarije Vonž-Kostrovicki.
Pa koji pisac onda da ne uzme pseudonim, ako misli da će iko pročitati nešto od onoga što bude napisao. ?
A ovaj francuski pesnik je napisao i te kako mnogo za razvoj evropske avangardne književnosti značajnih dela.
Gijom Apoliner je rođen 26. avgusta 1880. Majka mu je bila poljska aristokratkinja Anđelinka Konstrovicka grba Vonž, rođena u Velikom Finskom knežestvu u Helsinkforsu. Kostrovicki potiču iz Novogudke, sadašnja Belorusija.
Vilhelma i njegovog brata Alberta Anđelika je rodila u Rimu, ali nijedno od njih nije odmah priznala svojom decom. Nepoznato je ko je bio njihov otac.
Pretpostavlja se da je budući pesnik bio sin italijansko-švajcarskog aristokrate Frančeska Fluiđi d'Aspermonta.
Proveo je detinjstvo u Italiji, učio u koledžima u Monaku, Kanu i Nici, a 1899. porodica se preseljava u Pariz.
Kao svoj književni pseudonim Kostovicki je izabrao francusku varijantu dva svoja imena - Vilhelm (Guillaume) i Apolinarij (Apollinaire; to je tkođe bilo i ime njegovog dede).
Od 1910. postaje aktivni piublicista, hroničar u „Merkuru de Fransu“, kritičar u „Pari-žurnalu“; između 1912. i 1913. sa Andre Bilieom uređuje časopis „Suare de Pari“, koji je pisao o savremenom životu.
Održavao je prijateljske odnose sa Pablom Pikasom, Andre Dernom, Fransisom Pikabiem, Morisom de Vlaminkom i Anrim Rusoom.
Godine 1917. na ličniu molbu Đagilova i Koktoa, Apoliner je nastupio sa manifestom o umetnosti budućnosti pod nazivom „Novi duh“.
Prateći skandaloznu premijeru baleta Erika Satia „Parada“ koju je izveo „Ruski balet“ Đigajeva u saradnji sa Pikasom, Apolinerov „Novi duh“ će za dobrih dvadeset godina odrediti razvoj mlade muzike u Francuskoj.
Među prvim poetskim zbornicima Apolinera bio je ciklus „Batisarij ili kotetž Orfeja“ (1911.), a dve godine kasnije sabraće svoje najbolje stihove u prvi veliki zornik „Alkoholi“.
Pesnička zbirka „Ubijeni pesnik“ izaći će 1916. u kojoj on otkriva svoju mistifikovanu i tragičnu autobiografiju, dok će se dve godine kasnije pojaviti zbornik „lirskih idiograma“ pod naslovom „Kaliogrami“ čiji fragmenti najavljuju „automatsko pismo“ nadrealista, a takođe i sintetički „Manifest piktopoezije“ koji će 1924. g. obelodaniti rumunski slikar-nadrealista Viktor Brauner.
Proza: roman „Jedanaest hiljada šiba“
Umetničlka proza Apolinera bavi se uslovnošću morala društva. Tom tematikom je prožet njegov roman „Jedanaest hiljada šiba“ (1907), kao i povesti „Rim pod vlašću Bordžija“ (1913); „Kraj Vavilona“ (1914.), „Tri Don Žuana“ (takođe 1914.). Isti taj estetski ključ sadrži i izdavačka serija „Ljubavi učitelji“ (1909-1914) u koju je Apoliner uključio podrobno odabrane i prokomentatrisane tekstove Markiza de Sada, Pjetra Asretina i druge, a 1913. je sataviio katalog „Ad Nacionalne biblioteke“.
Krajem 1910. okolo Apolinera se formirao krug mladih pesnika nadrealista u kojemu su bili Andre Breton, Filip Dupo, Luj Aragon, Žan Kokto.
Tokom Prvog svetskog rata, Apoliner je ranjen 17. marta 1916. šrapnelom u glavu, a u maju mu je operisana lobalja.
U jesen 1918. Apoliner je, uznuren opearcijom, umro od epidemije španskog gripa.
Sahranjen je na groblju Per-Lašez.
Branko Rakočević
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Zapad se priprema za rat punog obima do 2030. godine, izjavio je zamenik ministra spoljnih poslova Aleksandar Gruško...
Američki predsednik je, kako se navodi, pozvao izraelskog premijera da ne pokreće ponovo rat punih razmera sa Iranom....
Biro Skupštine država članica Međunarodnog krivičnog suda (MKS) suspendovao je tužioca Karima Kana, koji je optužen za seksualno uznemiravanje, navodi se u saopštenju za javnost organizacije. Kan je svojevremeno...
Izjava američkog sekretara za rat usledila je u trenutku kada se Brisel priprema da sprovede najambicioznije migracione reforme u poslednjih nekoliko godina....
Na redovnom brifingu vanredno održanom 4. juna pod krovom Sanktpeterburškog međunarodnog ekonomskog foruma, i koji je u najvećem delu bio posvećen terorističkom zločinu kijevske hunte u Starobeljsku, Marija Zaharova...
Ostale novosti iz rubrike »















