Početna stranica > Novosti

O jednakosti srbskoga jezika

14.09.2015. god.
Preimenovanje Vukovog srbskog jezika nije dovelo do nastanka novih jezika, nego samo do nastanka različitih imena za srbski jezik


Piše Dr Mi­loš Ko­va­če­vić

U na­u­ci o je­zi­ku iz­dva­ja­ju se sa­mo tri bit­na kri­te­ri­ju­ma za od­re­đe­nje iden­ti­te­ta jed­no­ga je­zi­ka. To su: 1) ge­net­ski kri­te­ri­jum, ko­ji se pi­ta o to­me iz če­ga je na­stao je­zik, to jest  ko­ja mu je osno­vi­ca, 2) struk­tur­ni kri­te­ri­jum, ko­ji go­vo­ri ka­kva je gra­ma­tič­ka struk­tu­ra je­zi­ka, i 3) ko­mu­ni­ka­tiv­ni kri­te­ri­jum, ko­ji go­vo­ri o to­me ko­li­ko je da­ti je­zik ra­zu­mljiv go­vor­ni­ci­ma dru­go­ga je­zi­ka.

Kad ta tri kri­te­ri­ju­ma pri­me­ni­mo na srp­ski je­zik, za­klju­ču­je­mo da je to za­pra­vo je­zik ko­ji je Vuk na osno­vu is­toč­no­her­ce­go­vač­kog no­vo­što­kav­skog di­ja­lek­ta stan­dar­di­zo­vao i ko­di­fi­ko­vao za sve one ko­ji njim go­vo­re, a zvao ih Sr­bi­ma tri­ju za­ko­na: Sr­bi­ma „za­ko­na grč­ko­ga“, Sr­bi­ma „za­ko­na rim­sko­ga“ i Sr­bi­ma „za­ko­na mu­ha­me­dan­sko­ga“. Vuk je i sma­trao i do­ka­zao, a što je pri­hva­ti­la i sva „uče­na Evro­pa“ nje­go­vo­ga vre­me­na, da su svi Sr­bi što­kav­ci, ali isto­vre­me­no i da su svi što­kav­ci (ta­da bi­li) Sr­bi. Me­đu­tim, ni u Vu­ko­vo do­ba kao ni da­nas svi Vu­ko­vi Sr­bi ni­su hte­li da se zo­vu Sr­bi­ma. U go­to­vo dve­sto­go­di­šnjem ho­du srp­skog je­zi­ka (od Vu­ka do da­nas) de­lo­vi što­kav­ske je­zič­ke za­jed­ni­ce pro­gla­si­li su se po­seb­nim na­ro­di­ma. Dva de­la na osno­vu ver­skih kri­te­ri­ju­ma: Hr­va­ti i Mu­sli­ma­ni, s tim da ovi po­sled­nji se­bi sa­da na­de­nu­še ime Bo­šnja­ci. Tre­ći deo, iako ver­ski po­du­da­ran sa Sr­bi­ma, ta­ko­đe se pro­gla­si po­seb­nim na­ro­dom – Cr­no­gor­ci­ma. I što je naj­in­te­re­sant­ni­je, svi srp­skom Vu­kov(sk)om je­zi­ku uki­nu­še srp­sko ime i pre­i­me­no­va­še ga u tzv. hr­vat­ski, bo­san­ski/bo­šnjač­ki i cr­no­gor­ski je­zik.

Ni­je­dan od tih iz Vu­ko­vog srp­skog je­zi­ka iz­ve­de­nih „je­zi­ka“, me­đu­tim, ni­je raz­li­čit od srp­skog je­zi­ka: oni sa srp­skim de­le istu i osno­vi­cu, i gra­ma­tič­ku struk­tu­ru (npr. isti broj pa­de­ža, isti broj gla­gol­skih ob­li­ka i sl.), ta­ko da či­ne je­dan lin­gvi­stič­ki isti je­zik. To kon­sta­tu­ju i lin­gvi­sti ko­ji „za­stu­pa­ju“ te je­zi­ke. Ta­ko po­zna­ti hr­vat­ski lin­gvi­sta Ivo Pranj­ko­vić na­gla­ša­va da su „na stan­dar­do­lo­škoj ra­zi­ni, hr­vat­ski, srp­ski, bo­san­ski, pa i cr­no­gor­ski je­zik raz­li­či­ti va­ri­je­te­ti, ali isto­ga je­zi­ka. Da­kle, na či­sto lin­gvi­stič­koj ra­zi­ni, od­no­sno na ge­net­skoj ra­zi­ni, na ti­po­lo­škoj ra­zi­ni, ra­di se o jed­no­me je­zi­ku, i to tre­ba ko­nač­no ja­sno re­ći.

"Ako se ne­tko s tim ne sla­že, ne­ka iz­lo­ži ar­gu­men­te“. Ali­ja Isa­ko­vić, je­dan od tvo­ra­ca tzv. bo­san­skog je­zi­ka, kon­sta­tu­je da „iz­me­đu bo­san­skog, hr­vat­skog i srp­skog je­zi­ka ne­ma su­štin­ske raz­li­ke“, dok cr­no­gor­ski lin­gvi­sta Igor La­kić, osve­tlja­va­ju­ći me­sto „cr­no­gor­skog“ u si­ste­mu no­vo­na­sta­lih „je­zi­ka“, ka­že: „Ima­ju­ći na umu raz­ma­tra­nje o je­zič­kom iden­ti­te­tu, za­klju­ču­je­mo da se no­vo­na­sta­li stan­dard­ni je­zi­ci raz­li­ku­ju sa­mo u sim­bo­lič­kom, vri­jed­no­snom smi­slu, dok struk­tu­ral­no i ge­net­ski oni pri­pa­da­ju jed­nom je­zič­kom si­ste­mu“. Osta­je on­da pi­ta­nje ka­ko to mo­gu po­sto­ja­ti „če­ti­ri je­zi­ka“ ko­ji su po lin­gvi­stič­kim iden­ti­tet­skim kri­te­ri­ju­mi­ma je­dan te isti je­zik?

Ko­li­ko su ti je­zi­ci ko­ji su na­sta­li pre­i­me­no­va­njem Vu­ko­vog srp­skog je­zi­ka za­i­sta po­seb­ni, mo­žda naj­bo­lje po­ka­zu­ju dva pri­me­ra. Pr­vi je pri­mer Fa­ti­me Pe­le­sić-Mu­mi­no­vić, ko­ja je, ka­ko ka­že bo­šnjač­ki lin­gvi­sta Mit­had Ri­đa­no­vić, Bo­šnja­ke „obru­ka­la u su­sjed­noj dr­ža­vi“, jer je, Ri­đa­no­vi­će­ve su re­či, „sje­la i pre­pi­sa­la od ko­ri­ca do ko­ri­ca je­dan be­o­grad­ski udž­be­nik srp­sko­hr­vat­skog za stran­ce“ i sa­mo mu na ko­ri­ca­ma uda­ri­la ime „bo­san­skog je­zi­ka“.

Dru­gi slu­čaj, slu­čaj tzv. cr­no­gor­skog je­zi­ka, još je sra­mot­ni­ji. Cr­no­gor­ci su se­bi do­pu­sti­li da sa­mo pro­me­ne na­slov jed­noj gra­ma­ti­ci „hr­vat­skog je­zi­ka“ i pro­gla­se je Gra­ma­ti­kom cr­no­gor­skog je­zi­ka. Upra­vo ti pri­me­ri po­ka­zu­ju da ti je­zi­ci za­pra­vo ni­su po­seb­ni je­zi­ci, ne mo­gu se iden­ti­fi­ko­va­ti kao je­zi­ci po iden­ti­tet­skim je­zič­kim kri­te­ri­ju­mi­ma. Kao da su­šti­nu nji­ho­vog je­zič­kog „po­sto­ja­nja“ po­ga­đa­ju afo­ri­zmi A. Čo­tri­ća „Ko go­vo­ri bo­san­ski i cr­no­gor­ski je­zik, taj si­gur­no zna i ame­rič­ki, austrij­ski, bra­zil­ski i ar­gen­tin­ski“, i A. Balj­ka – „Hr­va­ti, Bo­šnja­ci i Cr­no­gor­ci go­vo­re je­zi­kom ko­ji od­lič­no raz­u­me­ju Sr­bi jer im je ma­ter­nji“. Ti je­zi­ci ni­su „lin­gvi­stič­ki je­zi­ci“, ne­go „po­li­tič­ki je­zi­ci“.

A „po­li­tič­ki je­zi­ci“ su oni ko­ji su sa­mo ime­nom je­zi­ci, jer ne udo­vo­lja­va­ju ni­jed­nom od na­ve­de­nih lin­gvi­stič­kih kri­te­ri­ju­ma iden­ti­fi­ka­ci­je „lin­gvi­stič­kog“ je­zi­ka. Zbog to­ga „pre­i­me­no­va­nje“ jed­no­ga je­zi­ka ne zna­či isto­vre­me­no i po­sto­ja­nje dru­gog je­zi­ka. To zna­či da ni pre­i­me­no­va­nje Vu­ko­vog srp­skog je­zi­ka ni­je do­ve­lo do na­stan­ka no­vih je­zi­ka, ne­go sa­mo do na­stan­ka raz­li­či­tih ime­na za srp­ski je­zik.

Da­nas za­to ter­min srp­ski je­zik u (so­cio)lin­gvi­sti­ci ima dva zna­če­nja. On je ob­je­di­nja­va­ju­ći ter­min za sve sa­mo de­li­mič­no nor­ma­tiv­no raz­li­či­te va­ri­jan­te Vu­kov(sk)og srp­skog je­zi­ka, ali i po­seb­na nor­ma­tiv­na va­ri­jan­ta tog ob­je­di­nja­va­ju­ćeg je­zi­ka, va­ri­jan­ta ko­ja se u ne­kim nor­ma­tiv­nim re­še­nji­ma raz­li­ku­je od ono­ga što pro­pi­su­je „hr­vat­ska“, „bo­šnjač­ka“ i „cr­no­gor­ska va­ri­jan­ta“.

Da je da­na­šnji srp­ski je­zik nad­re­đen svim svo­jim va­ri­jan­ta­ma, vi­di se i po to­me što on je­di­ni ima nor­ma­tiv­na oba knji­žev­na iz­go­vo­ra (i ekav­ski i ije­kav­ski), dok nje­go­ve va­ri­jan­te ko­je se zo­vu „hr­vat­ski“, „bo­san­ski/bo­šnjač­ki“ i „cr­no­gor­ski je­zik“ ima­ju kao nor­ma­ti­van sa­mo ije­kav­ski iz­go­vor. Isto je i sa pi­smom, iako je ći­ri­li­ca je­di­no srp­skim usta­vom pro­pi­sa­no slu­žbe­no pi­smo, u srp­skom je­zi­ku se ko­ri­sti i ći­ri­li­ca i la­ti­ni­ca (čak ne­u­po­re­di­vo vi­še la­ti­ni­ca), dok osta­le nje­go­ve va­ri­jan­te pro­pi­su­ju sa­mo la­ti­ni­cu kao pi­smo.

Za­to da­nas srp­ski je­zik, kao nor­ma­tiv­no po­li­cen­tri­čan je­zik, u srp­skoj fi­lo­lo­gi­ji ima zna­če­nje i srp­skog je­zi­ka i srp­skih je­zi­ka, tj. on ob­je­di­nja­va sav srp­ski Vu­kov(sk)i je­zik bez ob­zi­ra na raz­li­či­ta ime­na svo­jih va­ri­ja­na­ta.

Pro­fe­sor Fi­lo­lo­škog fa­kul­te­ta Uni­ver­zi­te­ta u Be­o­gra­du i FI­LUM-a u Kra­gu­jev­cu

Dr Mi­loš Ko­va­če­vić,



  • Izvor
  • / vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Oni koji žele da naoružavaju Ukrajinu i unište Rusiju sada su u manjini, izjavio je Leonid Slucki....


Predsednik je pohvalio ulogu trupa DNR Koreje u proterivanju kijevskih snaga iz Kurske oblasti 2025. godine...

Poljski spor sa Ukrajinom otkriva dublji raskol oblikovan istorijom, zamorom od izbeglica i rastućim nezadovoljstvom javnosti...


Svih pet podmornica klase „Astjut“ van je upotrebe zbog problema sa održavanjem, koje dodatno pogoršava neadekvatna infrastruktura, navodi Defence Journal....

Zapad se priprema za rat punog obima do 2030. godine, izjavio je zamenik ministra spoljnih poslova Aleksandar Gruško...


Američki predsednik je, kako se navodi, pozvao izraelskog premijera da ne pokreće ponovo rat punih razmera sa Iranom....


Ostale novosti iz rubrike »
BTGport.net - u1
Pružite zaposlenima vrhunsku ishranu uz Ordera - Topli obrok

SLIKA SEDMICE

WEB SHOP
WebMaster

DjEVOJKA DANA