Nemoguće da je svih 157 Karadžićevih svjedoka lažno svjedočilo

U nedavno predatoj žalbi na presudu Radovanu Karadžiću njegova odbrana grupisala je i stavila u kontekst istorijskih događaja činjenice koje svjedoče o Karadžićevoj nevinosti, rekao je advokat Marko Sladojević, dokumentarista u timu Karadžićeve odbrane.

Sladojević ističe da obrazloženje presude Haškog tribunala iz marta ove godine izgleda kao „namjerno izlomljeno“ ogledalo rata u BiH 1991-1995.

„Svaki delić tog ogledala koji svedoči o Karadžićevoj nevinosti razbacan je ili sakriven na 2.615 stranica presude vijeća sudije O-Gon Kvona, a tim odbrane se trudio da u žalbi na presudu sve te stvari grupiše i stavi u kontekst istorijskih događaja“, rekao je Sladojević za „Večernje novosti“.

On je objasnio da se odbrana skoncentrisala na tri ključne tačke iz presude – da je Karadžić kriv za „udruženi zločinački poduhvat zauzimanja teritorije BiH i protjerivanje Hrvata i muslimana“, zatim na njegovu ulogu u granatiranju Sarajeva i na zločin u Srebrenici.

„Sudsko veće svoju priču u presudi započelo je oktobrom 1991. godine, kada je, kako kažu, na sednici Skupštine BiH Radovan Karadžić nastupio kao bog rata, a protiv nezavisnosti BiH“, obrazlaže Sladojević ovaj dio žalbe.

On kaže da Sud početak rata namjerno smješta u istorijski vakuum u kome ne postoji politika SDA, HDZ, Izetbegović, Kljujić, nema ideologije Špegelja…

Prema njegovim riječima, lider Srba tu je kao „jedini bokser u ringu“ koji besmisleno mlatara rukama i kojeg, naravno, svi gledaju kao agresivca koji traži kavgu.

Sladojević kaže da je sud ustanovio da je Karadžić 18. marta 1992. godine prihvatio Kutiljerov plan i zakljčuje da su Karadžićevi govori kojima poziva srpske poslanike da prihvate plan neiskreni i namijenjeni javnosti.

Advokatski tim Karadžića u žalbi ukazuje da je nemoguće da je svih 157 svjedoka odbrane došlo u Hag da govori laži.

U žalbi se navodi da je nerealno da su propaganda izjave 28 oficira Vojske Republike Srpske i hiljade dokumenata o tome kako je predsjednik Republike Srpske bio strogo protiv neselektivne upotrebe artiljerije oko Sarajeva.

Oko Srebrenice je sporno da jedan njegov potpis na cirkularnom dokumentu – bude dokaz da je planirao „genocid“.

Odbrana smatra da je nemoguća odluka Sudskog vijeća da je između 20. i 28. maja 1992. godine na sastanku Karadžića i Mladića sa komandantom Sarajevskog korpusa Vojske Republike Srpske generalom Šipčićem dogovoreno granatiranje Sarajeva kao udruženi zločinački poduhvat.

Za ovaj sastanak, kako je ukazao Sladojević, sudsko vijeće u jednom dijelu presude tvrdi da se dogodio, a u drugom dijelu presude, u fusnoti, navodi kako je u tom istom periodu, od 20. maja do 30. maja 1992. godine Karadžić bio u Lisabonu, što stoji i u zapisniku UN.

Marko Sladojević, koji je bio angažovan u više timova odbrana, među kojima i Slobodana Miloševića, i koga znalci rada suda u Hagu smatraju najboljim poznavaocem zbivanja na teritoriji BiH 90-tih, smatra presudu Karadžiću „zlom namjerom“ Haškog tribunala.

Karadžiću se stavlja na teret i da srbsko pravosuđe, vojno i civilno nije radilo kako treba.

U žalbi se, međutim ističe, kako navodi Sladojević, da je Vojno pravosuđe u Vojsci Republike Srpske tokom rata imalo pedesetak sudija.

Te sudije dobile su 33.519 predmeta u fazi krivične istrage, a završili su čak 2.274.

Za 23 godine postojanja Haški tribunal je s budžetom od oko 250 miliona dolara godišnje i 760 zaposlenih podigao optužnice protiv 161 osobe i do 2014. godine uspio da završi 141 suđenje.

Iskra, Srna