Krivična prijava protiv Tihića, Izetbegović i Komšić

Predmet: Krivična prijava protiv 

 

1. Sulejman Tihić, Predsjednik SDA, Sarajevo 

2. Bakir Izetbegović, potpredsjednik SDA, Sarajevo 

3. Željko Komšić, član predsjedništva BiH i potpredsjednik SDP-a 

 

Zbog izazivanja nacionalne, rasne i verske mržnje, razdora ili netrpeljivosti (član 163 KZ FBiH, član 390 KZ RS, član 160 KZ Brčko distrikta) te javnog huškanja na rat i sukobe, podsticanje na rat i sukobe te izazivanje novih nesretnih sukoba posredstvom sredstava javnog informisanja. 

 

Gore navedena lica su u javnosti, u više navrata, javno i posredstvom sredstava javnog informisanja spominjale kao opciju i javno isticale i pretile nebošnjačkoj javnosti kako je jedino moguće rešenje za BiH i njeno buduće ustavno rešenje ratni međunacionalni i međuvjerski sukob te nova nesretna previranja u Bosni i Hercegovini. Iako dobro poznaju složenu situaciju u BiH te su svesni da zapaljiva retorika može eskalirati u nova nesretna previranja i građanski rat u BiH, prijavljene osobe u su sistematski i ciljano davali izjave koje direktno potiču na međuetničko nasilje, rat i konflikte. 

 

Iako su se predstavnici NVO Croatia Libertas uvjerili kako je bošnjački narod u BiH u velikoj mjeri spreman prihvatiti mirno administartivno razgraničenje sa srbskim narodom što je učinjeno s Republikom Srbskom te je većina bošnjačkog naroda takođe spremna prihvatiti mirno administartivno razgraničenje s hrvatskim narodom nakon budućeg uspostavljanja Hrvatske Republike u BiH, gore prijavljene osobe su i nadalje zagovarale i zagovaraju ratnu opciju i etničke sukobe posredstvom sredstava javnog informisanja. Bošnjački narod i javnost želi kao i druga dva naroda da žive u zajedničkoj državi BiH federalno uređenoj kroz tri ili četiri entiteta ili republike u cilju održavanja prijateljstva, mira i tolerancije s druga dva naroda ali njihovi ratne vođe se još uvek ravnaju prema Islamskoj deklaraciji čiji ciljevi su bili i uzrok ranijih nesretnih previranja iz 1990-tih godina prošlog veka. 

 

Poradi počinjenja krivičnog djela opisanog u krivičnom zakonu BiH (Član 163. Krivičnog zakona Federacije i BiH kaže da ko javno i otvoreno izaziva ili raspaljuje narodnu, rasnu, versku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima koji žive u Federaciji BiH i BiH kazniće sekaznom zatvora od jedne do pet godina. 

 

Statutima ad hoc Međunarodnih krivičnih sudova za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Ruandu (MKSR), te Statutom stalnog Međunarodnog krivičnog suda (MKS) takođe se predviđa zakonsko kažnjavanje podsticanja - uključujući i verbalnog, na neki od zločina nad kojima sudovi imaju nadležnost. Tako se u članu 4. Statuta MKSJ-a krivičnim djelom smatra "direktno i javno podsticanje na delo genocida ", dok Statut MKS-a individualnom kaznenom odgovornošću smatra svako "naređivanje, olakšavanje, nagovaranje ili podsticanje na (takav) zločin koji se je dogodio ili je bio planiran "(član 25.). Članom 2. Statuta suda za Ruandu krivičnim djelom smatra se i svako "direktno i javno pozivanje na genocid". 

Vodeći se ovom odredbom ovaj sud je po prvi put nakon suđenja za nacističke ratne zločine u Nuremburgu osudio "govor mržnje" kao ratni zločin, kada je dva radijska i jednog novinskog rukovodioca osudio na doživotni zatvor jer su putem svojih medija svakodnevno podsticali genocid. Evropski sud za ljudska prava u Strazburu takođe može, na osnovu zabrane diskriminacije u Evropskoj povelji za ljudska prava, procesuirati "govor mržnje" kao oblik rasne diskriminacije.