„Nož u leđa“ Dodiku pa nezavisna Srbska

 

Legalizovalo bi se ono što, u suštini, postoji – s jedne strane, nesporna Republika Srbska, a u Federaciji BiH dvije zasebne nacionalne teritorije, hrvatska i bošnjačka. Tako bi mirno razdruživanje Dejtonske BiH postalo svršen čin, jer su njome nezadovoljna, manje ili više, sva tri naroda, a njen nastanak, u svojoj suštini, je nametnut. Nametnut je i tzv. Ustav BiH, odnosno Aneks IV Dejtonskog sporazuma. To je možda cilj i mudra politika Dodikove podrške Hrvatima za treći entitet. Drugo je pitanje da li oni zaista imaju pravo na svoj entitet, uzimajući u obzir raspad Jugoslavije. Stvaranje nezavisne Hrvatske zasnovano je na etničkom čišćenju, u kojem je oko 400 000 Srba protjerano sa svoje zemlje. Na tom prostoru Srbi su bili konstitutivni od 1881. godine. Poslije Drugog svjetskog rata, tu konstitutivnost su zadržali, da bi je nova hrvatska država ukinula.

 

Nacionalno pitanje ne može se rješavati separatno na prostoru bivše Jugoslavije, već jednakim pristupom i principima prema svim državotvornim narodima. U tom smislu, prije ili kasnije, dovešće se u pitanje avnojevske, Brozove unutrašnje granice. One su štetne i nepravedne, ne samo po srbski narod.

 

Dakle, Dodik je vještom politikom uspio da Republiku Srpsku sačuva od oštrog pogleda i napada, koji su i inače dolazili iz dijela međunarodne zajednice, ali i da učestvuje u osvjetljavanju problema između Hrvata i Bošnjaka u Federaciji BiH. A šta ako mu oba HDZ-a i njegov prijatelj Dragan Čović zabiju „nož u leđa“, odustanu od saradnje sa SNSD-om (HDZ BiH i SNSD potpisali su protokol o saradnji), obrazuju vlast u Federaciji BiH sa SDP i SDA i postignu dogovor o formiranju vlast na nivou BiH. Dogovor bi bio na štetu Republike Srpske i srbskog naroda. Podrazumijevao bi da predsjedavajući Savjeta ministara BiH bude Hrvat (što im po sistemu rotacije i pripada) iz HDZ-a, ali zato izuzetno važno Ministarstvo spoljnih poslova (koje po sistemu rotacije treba da pripadne Srbinu), po tom dogovoru bi pripalo SDP-u i Zlatku Lagumdžiji. Republika Srbska i Dodik bi bili ucijenjeni, došlo bi do velikog preokreta, iznenada bi problem za stvaranje i funkcionisanje BiH pravila Republika Srbska i političke stranke iz nje, a ne kao što to sada čine Federacije BiH i stranke SDP, SDA, i oba HDZ-a. Političkim snagama iz Federacije BiH ova bi situacija odgovarala, jer bi došlo do dublje i veće ekonomske i političke krize. Političke stranke iz Federacije pokušaće podsticati socijalne proteste i iskoristiti moguću destabilizaciju Balkana preko Makedonije i stvaranja autonomije tzv. Sandžaka, kako bi neutralisale Republiku Srpsku. Srbska vlast treba biti spremna i na takav mogući scenario. 

 

Ukoliko dođe do“zabijanja noža u leđa“ i opasnosti po Republiku Srpsku, Narodna skupština RS treba Srpsku proglasiti nezavisnom državom, te pozvati prijateljsku Rusiju da formira vojnu bazu u blizini Brčkog, što bi bio stabilizirajući faktor.