Vaskrs - najveći Hrišćanski praznik !

Praznik Vaskrsenja Hristovog ove godine "pada" u nedjelju, 24. aprila, i po julijanskom i po gregorijanskom kalendaru, tako da ga zajedno slave pravoslavni, katolički i protestantski hrišćani.

Isus Hristos je svojim vaskrsenjem iz mrtvih pobijedio smrt i svim ljudima od Adama i Eve do posljednjeg čovjeka na Zemlji darovao vječni život.

Činom stradanja na krstu, kada bezgrešni Hristos prima na sebe grijehe cijelog ljudskog roda, a potom i činom vaskrsenja, kada pobjeđuje smrt koja je posljedica grijeha, uz istovremeno obećanje vaskrsenja svim ljudima, on dokazuje i pokazuje da je Mesija i Pomazanik - spasilac svih ljudi.

Bez Vaskrsa hrišćansko vjerovanje ne bi imalo nikavog smisla. Vaskrs je praznik pobjede života nad smrću, dobra nad zlom.

Proslavu Vaskrsa, kojoj je prethodila priprema višenedjeljnim postom, pravoslavni vjernici najprije počinju u hramovima, okupljeni u zajednici na Svetoj liturgiji, čiji vrhunac predstavlja pričešćivanje - sjedinjenje sa Bogom.

Potom se proslava nastavlja u krugu porodice, gdje posebnu draž, naročito djeci, predstavlja tucanje šarenim vaskršnjim jajima.

Šareno jaje predstavlja samu simboliku Vaskrsa. Jaje je simbol rađanja života, pile prokljuje ljusku i izlazi, kao što je Hristos ustao iz mračnog groba i uznio se na nebo.

Pravoslavni vjernici okupe se oko vaskršnje trpeze i izgovore molitvu Gospodnju "Oče naš", te otpjevaju vaskršnji, pobjedonosni tropar "Hristos vaskrse iz mrtvih i smrću smrt pobijedi..."

Vaskrs se slavi tri dana, tokom kojih se pravoslavci pozdravljaju sa "Hristos vaskrse", uz otpozdrav "Vaistinu vaskrse"

Vaskrsenje Gospoda Isusa Hrista, kako se taj praznik označava u kalendaru SPC, najstariji je hrišćanski praznik i praznuje se još od prvih vremena hrišćanstva. Glavni je pokretni praznik i na osnovu njegovog datuma određuje se kada će pasti drugi pokretni vjerski praznici.

Isus Hristos - mesija koji se ovaplotio od Duha Svetoga i Djeve Marije i postao čovjek - došao je u ovozemaljski život da bi svojom žrtvom na krstu spasio sav ljudski rod od grijeha, da bi, potom, vaskrsenjem iz mrtvih pobijedio smrt koja je nastala kao posljedica grijeha.

Raspet je na brdu Golgota (što znači kosturnica), na mjestu gdje je sahranjen prvi čovjek - Adam. Dok su ga razapinjali, Hristos je zamolio Boga da oprosti njegovim mučiteljima.

Sveta jevanđelja navode da je u rano nedjeljno jutro Hristov grob obasjala jaka svjetlost, od čije su jačine popadali stražari koji su čuvali grob, ogromna kamena ploča - koja je bila stavljena na ulaz u grob - pokrenula se i Bog Sin je vaskrsnuo.

U to jutro žene mironosnice krenule su prema Hristovom grobu i vidjele otvoren i prazan grob, u kome je bilo samo pogrebno platno i tada im se javio anđeo Gospodnji, pitajući ih: "Zašto tražite živoga među mrtvima", i tada im se javio vaskrsli Hristos.

Hristos se javio Bogomajci i apostolima, koji su ga oplakivali u jednoj kući u Jerusalimu, riječima: "Mir svima" i pokazao im rane nastale prilikom razapinjanja na krstu.

Na ovo apostol Toma ga je upitao "Jesi li zaista to ti, ravi /učitelju/", na šta mu je Isus prišao i dozvolio da dotakne njegove rane. Otuda izraz "nevjerni Toma", koji označava sumnjičavu osobu.

Vaskrsli Hristos je u ovom svijetu proveo još četrdeset dana, kada se vaznio na Nebesa i sjeo sa desne strane Oca.

Na Prvom vaseljenskom saboru, održanom u Nikeji 325. godine nove ere, crkva je ustanovila da se Vaskrs praznuje u prvu nedjelju koja dolazi iza punog Mjeseca, a koji se pojavljuje poslije prve ravnodnevice, s tim da to ne može biti prije 4. aprila, niti poslije 8. maja.

Danas ovakav kanonizovani princip određivanja datuma Vaskrsa primjenjuju pravoslavne crkve, odnosno crkve koje su ostale na ortodoksnoj, pravovjernoj liniji.

Radi značaja ovog praznika, svaka nedjelja u toku godine je "mali Vaskrs".