Kome služi naša medicina?

 Kao što je poznato, svaki poreski obveznik, odnosno svaki zaposleni građanin naše države, dužan je da izdvaja znatne iznose prihoda na obaveznu zdravstvenu zaštitu.

Od tog prikupljenog novca, ministarstvo zdravlja bi trebalo , da osim plata za zaposlene , znatne sume izdvaja i za službe hitne pomoći, kao i za razvoj i unapređenje liječenja.

A da li je to tako i kod nas? Odgovor izvucite sami, nakon što pročitate tekst ispod.

U jednoj našoj ekonomski nerazvijenoj opštini, na čelo Doma zdravlja, ne po stručnoj, no po stranačkoj liniji, dovede se osoba sa zvanjem diplomiranog ekonomste. A koliko je sposobna kao ekonomista, svjedoči podatak da je prije zaposlenja u Dom zdravlja, bukvalno sahranila jedan ogromni Agro-kompleks koji je imao i hotele i motele, farme sitne i krupne stoke, klanice, lance ugostiteljskih  i trgovinskih objekata, i da preko 200 radnika koji su radili i usljed 2 obruča sankcija, sve dovede na ivicu biološkog opstanka. Sada od tog silnog kompleksa postoji samo po koja ruševina, kao nijemi svjedok da je tu nekad nešta bilo.

Po dolasku na čelo doma zdravlja, ukinuta je noćna smjena za vozače hitne pomoći. I tako kad poreski obaveznik i lice koje je 40 godina od svoje plate odvajalo za fond zdravstva, u sitne sate dobije napad hipertenzije, prođu čitava 2 sata dok vozilo „hitne pomoći“ dođe od Doma zdravlja do porodičnog doma unesrećene osobe. A razdaljina od Doma zdravlja do porodičnog doma unesrećene osobe je nepuna 2 kilometra. Žrtva preživi manji moždani udar, koji opet nedostatkom lijekova,( o kome ćemo tek pisati) preraste u moždanu atrofiju,  a direktorica doma zdravlja, nedostatak vozača pravda nedostatkom novca. Novca nema za vozača hitne pomoći, da se dadne plata od 200-300 evra i da taj vozač bude od koristi hiljadama građana i poreskih obveznika, ali zato ima novca da se odmah po zauzimanju direktorske fotelje u Dom zdravlja, odmah kupi nov džip od 50-60000 evra.

Ni situacija u Ministarstvo zdravlja ništa nije sjajnija. Iako naša medicina nema neke velike stručnjake koji bi mogli da izume neki novi lijek, pored brda eksperata, izgeda  niko ne brine o zdravlju onih koji ih finansiraju, onih radi čijeg dobra i radi čijeg zdravlja su i dovedeni u udobne kožne fotelje u Ministarstvo zdravlja.

Moždani udar je krivac broj 1 za smrt naših građana. A posledice liječenja preživjelih nakon istog su za svaku državu najskuplji trošak liječenja pacijenata.

Godine 1994. Ruski načnici iz instituta IMG RAS (https://www.img.ras.ru/)su otkrili epohalni lijek SEMAKS (https://ru.wikipedia.org/wiki/%D0%A1%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D0%BA%D1%81), a njegov izumitelj akademik Štukalov je predložen za Nobelovu nagradu.  Nakon uvođenja u službenu upotrebu, u Rusiji je smanjen broj žrtava moždanog udara za 4 puta. A broj invalida je smanjen za 80% (https://www.peptogen.ru/).

Srbi, kao vjekovni prijatelji Rusa, među prve su dobili  ekskluzivno pravo distribucije ovog veoma efikasnog, bezopasnog i prilično jeftinog medikamenta (jedna bočica-koja je dovoljna za 1 mjesec upotrebe, košta oko 10$ - deset američkih dolara).

SEMAKS je došao u Srbiju, oni koji su imali sreću da ga koriste, uvjerili su se u njegovo dejstvo,  da je superioran u odnosu na lijekove do tada korištene.

SEMAKS dobije svoje mjesto u Srbskoj medicini,izdaju se  odgovarajući sertifikati, dozvole i sreća počne da se smiješi našem napaćenom narodu.

Međutim, neko odgovoran, braći Rusima ne plati isporučene doze SEMAKS kapi, i Rusi, revoltirani ovako niskim potezima naših vlastodržaca prestanu sa isporukum.  Naša vlast umjesto da kazni odgovorne za ovaj zločin, ona povuče SEMAKS kapi iz službene upotrebe, a  svome  narodu, svojim poreskim obaveznicima ostavi  ruke pod kamenom da se liječe lijekovima za koje je već odavno utvrđeno da ne mogu pomoći.

Iako je majka Rusija od nas daleko samo 2-3 sata avio vožnje, iako su SEMAKS kapi bezopasne, pa se slobodno mogu kupiti u bilo koju apoteku u Rusiju, iako SEMAKS kapi nijesu  pretjerano skupe-koštaju svega 10 – tak dolara, iako bi njihova upotreba smanjila smrtnost , a olakšala oporavak žrtvama moždanog udara, još niko u nijednoj srbskoj državi, da li se zvala Republika Srbija, ili Republika Srbska, ili Republika Crna Gora, nije se potrudio da ove kapi uveze iz majke Rusije, i svojim građanima, svojim poreskim obaveznicima olakša život.

Zato se nameće pitanje: Kome služi ova vlast, svome narodu ili neprijateljima naroda. I da li  je dužan narod da plaća poreze, doprinose i ostale namete ovako neodgovornoj vlasti-koja ili ne brine o svome narodu, ili ga svjesno hoće da uništi?