Izjave hrvatskih zvaničnika o genocidu počinjenom nad Srbima

Izjava predsjednika Hrvatske Ive Josipovića i predsjednice vlade Jadranke Kosor da je vojna akcija „Oluja“ briljantna vojna akcija i sa mnogim drugim epitetima, pokazuje da srbski narod kao da se stidi za zločine koje su drugi počinili nad njim, pa te zločine ne iznose na svjetlost dana. Takođe, izjave gospodina Josipovića i gospođe Kosor, prilikom hapšenja generala Ratka Mladića i predsjednika REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE gospodina Gorana Hadžića da je pravda spora ali dostižna, pokazuje da je ona takva za njih, ali za srpske žrtve još iz drugog svijetskog rata pravda je nedostižna. Navešćemo samo tri primjera:

Mađarski sud oslobodio je Šandora Kepiroa koji je u toku drugog Svijetskog  rata, u Novom Sadu počinio zločin nad Srbima i Jevrejima.

Nada Šakić nije privedena pravdi i ako je činila zločin u logoru Jasenovac. Kako navode neki mediji ona je u poznim godinama umrla u Hrvatskoj.

Ozloglašeni zločinac NDH Andrija Artuković devedesetih godina, ispostavilo se, došao je da umre u svojoj domovini, a ne da bude osuđen.

Zbog svega toga, potrebno je da srbski narod jedinstveno i institucionalno nastupi prema svim međunarodnim organizacijama, kao i putem srbskih medija, kako bi se svijet upoznao sa srbskim stradanjem kako u drugom Svijetskom ratu tako i u ratu 1992-1995. godine, te priveo pravdi sve odgovorne i za te zločine. Takođe institucionalno treba tražiti da međunarodne organizacije obavežu Hrvatsku da povrate otetu srpsku imovinu, nadoknade štetu, kao i da vrate status kojeg su Srbi imali prije secesionističkog razbijanja Jugoslavije.