Duhovna radost za putnika namjernika

U podnožju Paštrovske gore, sjeverno od Miločera na budvanskoj rivijeri, nalazi se manastir Duljevo. Na magistralnom putu od Budve ka Petrovcu postoje putokazne oznake, pa vjerniku nije teško pronaći manastir. Iako je put, koji se trenutno rekonstruiše, dosta loš, to vjernike i znatiželjne turiste ne sprečava da svakodnevno dolaze u posjetu pravoslavnoj svetinji. Okružen je netaknutom ljepotom divlje prirode, uz žubor čudotovornog Svetosavskog izvora i pojanja neobičnih ptica. Prva zvona na jutrenje bude i pozvaju vjerni narod toga kraja na molitvu. Tokom ljeta turisti hrle u pohode kako bi fotografisali crkvicu, veličanstveni pogled na more, poluostrvo Sveti Stefan i zalazak sunca. Već od jeseni posjete počinju da jenjavaju, a sa proljeća sve se isto ponavlja i tako godinama u krug sa smjenom godišnjih doba. Sestrinstvo manastira uvijek sa osmijehom dočeka dobornamjerne goste. Velika je duhovna radost za putnika namjernika sresti se i okrepiti gostoprimstvom mati Angeline i drugih sestara. Na njihovim licima osjeća se vedrina, izbija toplina, ljubav prema onima koji dođu da se bar kratko odmore od svakodnevnog brzog tempa života.
Manastirsko sestrinstvo dane i noći provodi u molitvi i dušekorisnom radu. Bave se ikonopisanjem i duborezom, crkvenim šivenjem, prevođenjem.
Manastir Duljevo ima bogatu istoriju i predstavlja simbol jednog davnog prošlog vrmena srednjovjekovne nemanjićke države. Sagrađen je još u 14. vijeku, a Stefan Dečanski posvetio ga je svetom prvomučeniku i arhiđakonu Stefanu. Smatra se da je ovaj manastir bio metoh Visokih Dečana. Nekoliko godina poslije izgradnje svetinje, sin kralja Stefana, car Dušan, dovodi svoju iscrpljenu i bolesnu vojsku u Duljevo. Ovdje se vojska napaja i iscjeljuje na izvoru svetog Save, a zahvalni car Dušan dograđuje pripratu već postojećem hramu.
Kroz vjekove manastir je više puta stradao i obnavljan. No, kako u manstiru kažu, „Gospod je onaj koji dopušta i rušenje i gradnju, dajući tako svakom vremenu prostor za iskupljenje". Ono po čemu je još zasigurno manastir poznat u istoriji jeste i to što je u njemu zamonašen patrijarh Arsenije Čarnojević.
Znamenit monah ovog paštrovskog kraja je Gavrilo Kuljača, koji se podvizavao u manastiru. Monah je imao veliko stado ovaca i besplatno je dijelio hleb, sir i mlijeko svim putnicima i namjernicima koji su prolazili pored Duljeva za staru Crnu Goru.
Manastir Duljevo pretrpio je veliko oštećenje 1979. godine za vrijeme zemljotresa. Obnova 1994. godine započeo Dragan Pješivac, student teologije, a nastavio monah Sava Komatović.