Izdani grad i istina

Piše: Željko Svitlica

Film je prvo prikazan na norveškoj državnoj televiziji, a može se reći da je tada prošao relativno nezapaženo u ovdašnjim medijima. Ipak, pravu reklamu filmu, a pogotvo ovdje u BiH, napravila su bošnjačka udruženja u Švedskoj koja su se oglasila kada je film trebao biti prikazan na tamošnjoj državnoj TV.

Međutim film je pušten, kako u Švedskoj, tako i južnije u Danskoj, a ime Ole Fluma postaje naširoko poznato, i to je prvi put da jedan događaj bilo kakve vrste – koji o srebreničkim dešavanjima govori iz ugla koji ne odgovara onome što se zove ''zvanična priča o Srebrenici'' – izazove toliko pažnje.

Na žalost, komadi istine u Bosnu i Hercegovinu stižu zaobilaznim putevima, čak eto iz Norveške ili iz Holandije ako se sjetimo Stefana Karganovića. Na veliku sreću, to je dobro, jer bi svaki sličan uradak nekoga od ovdašnjih istraživača bio unaprijed osuđen u zavisnosti ko ga je snimio i ko ga gleda. Ovako, temom se bavio ''neki tamo'' Norvežanin, pomognut novinarima Bošnjacima, što i sam često ističe – što je pun pogodak ako hoće da se privuče pažnja onih koji bi tragaju za istinom o ratnim dešavanjima.

Film svako može pogledati na internetu i vidjeti priče vezane za događaje iz 1995. godine, strijeljanja ljudi i vojnika, proboj kolone Armije BiH kao i događaje iz grada i njegove okoline koji su se desili prije navedene godine. Sve što je prikazano nije i ne može biti nikakva konačna istina, ali jeste jedan od koraka prema njoj, jedan od onih koji nisu ostali neprimjećeni, nego naprotiv, pažnja koja im je pridata ohrabruje.

Ono što je takođe uočljivo, a molim ispravku ako je ovo greška, je to da niko iz javnosti Federacije BiH nije pozdravio ovaj film.
To govori samo govori o tvrdokornosti prihvaćene ''genocidne'' priče i njenoj ukorijenjenosti, na kojoj je tako svesrdno, mantraški, gotovo sektaški insistirano, ne samo od strane predstavnika naroda koji je u ovom slučaju prikazan kao jedina žrtva.

Eventualnim prihvatanjem drugačijeg stanovišta osim ''genocidnog'' naglo bi se urušila ogromna kula vjerovanja i iskonstruisanih istina, što ne bi bilo bez posljedica – kako za one koji su u tu istinu ubijeđeni, tako i za one koje za njihovo ubjeđivanje i obmanjivanje krivi.

A velike iluzije se ne ruše bez teških posljedica

Znamo da su mnogi od njih od toga, ne samo ubirali političke poene, nego i dobro živjeli. Što je najnevjerovatnije, to sada, trenutno ne odgovara ni srbskim donosiocima deklaracija o Srebrenici, koji bi onda ostali ''goli'' - što im svakako nije u interesu. Zato će stvar da se odvija sporo, baš zbog interesa i kratkoročnog politikanstva, i zbog toga što je malo ovdašnjih Fluma i Karganovića.

Istina o broju zarobljenih i strijaljanih nemoćnih ljudi, istina o broju poginulih vojnika, istina o kontrovarznim vojnim jedinicama, istina o nedjelima Nasera Orića i njemu sličnih, kao i najteže prihvatljiva za Bošnjake – istina o tome šta je muslimanskom rukovodstvo radilo protiv svog naroda – sakrivena je iza neutvrđenih i namjerno prenaduvanih brojki. Problem je što ljudi ne traže istinu, već samo potvrdu onog u šta su već ubijeđeni – to važi uopšte, a ne samo u ovom slučaju.

Da bi istina bila otkrivena, potrebno je da ona svima bude cilj. Za mir mrtvih i živih.