Vlada prevarila borce

 
Nedavno je (27.10.2011. godine) saopšteno da „su usaglašeni gotovo svi stavovi između boračkih organizacija i resornog ministarstva“, te da Nacrt Zakona može da krene prema Narodnoj skupštini. Prava su proširena i uvećana što će zahtijevati značajna dodatna sredstva u budžetu Srpske.

Kako nema vlastitih poreskih sredstava isplate će se izvršiti iz kredita.
Borci će dobiti obećano, a onda će Vlada, morati da im to uzme, ali sada uvećano za kamatu. Da bi vratila kredite Vlada će morati da poveća poreze. Povećani porezi će pritiskati privredu koja će ubrzano propadati. Smanjenje proizvodnje će voditi rastu cijena. Povećanje poreza i cijena će voditi smanjenju životnog standarda i boraca, ali i ostalog dijela naroda. Upravo iz tog budućeg povećanog siromaštva boraca Vlada će pribavljati sredstva za vraćanje kredita. To je sama suština prevare. Daje se tuđe da bi se to oduzimanjem vratilo.

U koje silno siromaštvo se mora propasti da bi se vratili dugovi neka pokaže nekoliko sledećih podataka. Za prošlih pet godina Vlada je ostvarila  gubitak od 3,6 milijardi KM. Vlada se zadužuje, troši i od toga ne pravi razvoj. Ostvaruje gubitke. Već je svako domaćinstvo zaduženo sa po 25.000 KM. Pri tome, pola domaćinstava nema ni jednog zaposlenog, a u drugoj polovini zaposlen je jedan član. Privrede skoro da i nema. Gdje zarađivati za život i odakle vraćati ovolike dugove.

Da bi se ekonomski napredovalo nužno je napredovati u pravdi. Pravednost vuče ekonomski razvoj naprijed, a nepravda ga guši i uništava. Ekonomski razvoj je zapravo napredovanje u pravdi, o čemu istorija tako pouzdano svjedoči. Pravedna društva napreduju, a nepravedna propadaju. Rad, moral, etičnost, patriotizam su stubovi nosioci i društva i ekonomije. Mora se poštovati i nagrađivati rad, a proganjati nerad. Treba znati odvojiti pošteno od nepoštenog, prepoznati patriotizam od izdaje. Društveni položaji koji se zauzimaju moraju da zavise od zasluga i doprinosa održanju i unapređenju ovih osnovnih društvenih vrijednosti. Nužno je napustiti postojeći vrijednosni sistem bogaćenja bez rada zasnovanog na otimanju tuđeg (privatizacija), na prekomjernom zaduživanju, rasprodajama, posebno prodaji prirodnih bogatstava, što nosi sva obilježja ekonomske izdaje.

Da bi se društveno i ekonomski napredovalo nužno je da od odlučujućeg društvenog uticaja i na vlasti budu snage koje su prirodni nosioci pozitivnih vrijednosti. Pored radnika, u našem slučaju, to su svakako borci, porodice poginulih i slično.
Duboka bolest našeg društva, sadržana u ovolikoj nepravdi, uništenju privrede, rasprodajama, zaduživanju i gubicima, potiče od potiskivanja radnika i boraca na društvenu periferiju. Dok se oni, kao nosioci osnovnih pozitivnih društvenih vrijednosti, ne vrate u društveni centar, teško je očekivati bilo kakav napredak.
Da bi društvo napredovalo borci, pored radnika, moraju da zauzmu odlučujuću ulogu u postavljanju društvenih ciljeva i kontroli njihovog izvršenja. Da je to tako sigurno je da borci ne bi pali na najniži socijalni nivo, što je jasan pokazatelj bolesti društva. Umjesto što, pritješnjeni socijalnom nevoljom, pristaju i na ovu prevaru, borci bi od ove, ali i svake druge Vlade, morali da zahtijevaju razvoj na vlastitim prirodnim bogatstvima i sa vlastitim narodom. Dakle ne zaduživanjem i varanjem boraca i naroda, uvlačeći nas u kolonijalno ropstvo nego vlastitim bogaćenjem i iz toga ostvarenje potrebnih isplata borcima. A tada bi bujala zaposlenost boraca tako da ove isplate skoro da i ne bi imale neki značaj, iako bi se one veoma jednostavno isplaćivale.