Kako telifon oburdava deržavu

 Opet jedan zli Srbin potkopa krhku državnost uspravnog i ponositog Montenegra koja kad bilo koji balkanski povjetarac zaduva počne opasno da se trese prijeteći da se sva oburda, a krši odlete u komšijsko imanje. Taj okoreli i podmukli Srbin je Mihajlo Pupin, koji izmisli spravu kojom se priča na daljinu. Istini za volju za pronalazak „sokoćala koje će svi držati na uvu“ što su prorekli Tarabići više je zaslužan drugi pokvareni Srbin kojemu je otac (zamislite) bio pravoslavni sveštenik – Nikola Tesla, ali to je druga priča. Dakle, svi će se zdravomisleći birači u današnjoj Duklji, a naročito zaljubljenici SDP-DPS osovine složiti da je jopet po srijedi srbska urota. I to gora nego ona iz 1918. A evo i zašto. Pronalazak ove sprave u raznim oblicima, od onih ranih varijanti Grejama Bela sa odvojenom slušalicom i mikrofonom, preko poljskih telefona sa dinamom, do današnjih mobilnih telefona u Duklji je po pravilu korišćen za urote i zavjere.

Prvo su se indoktrinirani, naivni i zabludjeli Černogorci koji su studirali (listom pravo) u Biogradu okrenuli protiv svoje kolijevke i telifonom se domunđavali ko će i đe da bači bombu na potonjeg černogorskog suverena. Pa su osamneste Jadranskom puku sve telifonom javljaji đe se kriju zelenaši. Ova đavolja sprava je i tokom Druge svjetske vojne korišćena od dušmana da se Dukljanima i njihovim ljubljenim saveznicima Talijanima zabode nož u leđa. I to baš u odsudnom povijesnom trenutku kad su po tumačenju važeće dukljanske istoriografije 13. julija Patrijoti i Belvederi načinjeli đeneralnu probu pred referendum 2006. Po ratu je telifon po starom običaju bio vazda u pogrešnim rukama, ali su žice srećom nepogrešivo vodile do dežurnog uva u svakom selu i zaseoku koji je sve javljao u titogradsku centralu.

Dođe i ovo zlo vrijeme kad svaki Černogorac ponosito paše po dva tri telefona, a kontrola sve tanja. Pomamio se narod. Ko ima manje od dva i da koštaju manje od 1.000 evra taj ne ide među narod. Svaka baba u selo kuca poruke, prima mejlove, ide na Fejsbuk i Tviter. A evo vala i svaka novinarska fukara može doći do listinga ko s kim priča. Prvo je onaj u Nacionalu objavljivao ljubavne razgovore Don Mikelea sa Canetom Krojačem, pa sad neki razgovori premijera Rodnija sa Šarićem. Da je države to se ne bi smjelo. I što je na kraju nekog briga s kim će kancelar Duklje da razgovara. Normalno je valjda da će da priča sa najvećim privrednikom sa ovijeh prostora koji je vlasnik svega i svačega od diskoteka, kombinata i poljoprivrednih dobara do glasača koji glasaju vazda po građanskoj savjesti. Nekad za 20 evra, a sad kad su uviđeli ko zna kako (Duklja ka Monako) - džabe. Zato bi trebalo svim zlim Serbljima u Duklji deržavni proviozorijum da konfiskuje telifone i da im dozvoli da se domunđavaju ko što su i naučili s uva na uvo. To za početak, a kasnije da im se oduzme svaka sprava čija žica ne vodi do centrale u Titograd. Pa da ne vode brigu s kim o drežavnijem poslovima priča pjegavi kancelar Rodni, a s kim Don Mikele i Katunski Gebels.