Ranko Pavlović: Bajka o visokom

Upecao predstavnik međunarodne zajednice u rijeci Bosni zlatnu ribicu.

- Vrati me u osiromašenim uranijumom zagađenu rijeku, pa ću ti, kao što to sve dobre zlatne ribice čine u bajkama, ispuniti tri želje - ljubazno ga zamoli ona zanosnim glasom koji razumiju samo predstavnici međunarodne zajednice.

- Dogovoreno - odgovori vješti pecaroš i pokuša da iz misli odagna tavu iz koje se širi miris pržene ribe. - Ali - doda brzo - dogovor mora biti čvrst, kao rezolucija Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih naciju, koju smije kršiti samo onaj ko je donosi.

- Bajkopisci imaju čvršći karakter od mirovnjaka, naročito onih koji prodaju oružje i drogu - ljutnu se zlatna ribica - pa se zato u bajci svaki dogovor u cjelosti ispunjava. Dakle, koja je tvoja prva želja?

- Da budem visoki predstavnik - kao iz topa grunu predstavnik međunarodne zajednice.

- Zašto baš to? - zapita zlatna ribica, kolutajući očima i jedva čekajući da zaroni u vodu.

- Još kao dijete sanjao sam da budem car - odgovori on. - Kad sam odrastao, shvatio sam da visoki predstavnik ima veću apanažu i veća ovlašćenja od cara. Vlada kako hoće, odlučuje šta mu padne na pamet i nikome ne polaže račune, osim onima koji misle kao i on. Zato je bolje da budem visoki predstavnik nego car.

- Neka ti bude - reče zlatna ribica. - A druga i treća želja?

- Nemam ih - odgovori predstavnik međunarodne zajednice, baš kao i onaj nesrećnik iz vica koga je zlatna ribica pretvorila u princa Ferdinanda, pa ga majka, kada je zaspao, počela da budi i podsjeća da ga čeka put za Sarajevo. - Visokom predstavniku ispunjavaju se sve želje i bez pomoći zlatne ribice.

Reče to i ruku u kojoj je držao svoj ulov pruži prema namreškanoj površini mutne rijeke Bosne. Onda se naglo trže.

- Zašto želiš - upita - da te vraćam u osiromašenim uranijumom zagađenu vodu, kad bih mogao da te otpremim u neko bistro jezero u netaknutoj prirodi?

- Zato što sam već genetski modifikovana i ne mogu da živim bez umjerene doze osiromašenog uranijuma - odgovori ona, ote se iz njegove ruke i bućnu u rijeku koja je od zemlje kroz koju protiče pozajmila ime.

Sve ovo što si do sada pročitao, poštovani čitaoče, liči na bajku, ali je najmanje bajkovita priča. Jer, na Balkanu nema zlatnih ribica, a osiromašeni uranijum je, uz pomoć NATO bajkopisaca, iz bajke prešao u surovu stvarnost.