Kivi u Prijedoru, pamuk na Drini

Kroz dvorište i baštu Aleksandre i Nikole Bartoša, u Prijedoru, ne možete proći, a da ne bacite pogled na, za naše podneblje, neobične biljke: kivi, limun i japansku jabuku. Ni paprika kod Bartoša nije kao kod ostalog svijeta.

Džinovske Aleksandrine paprike dosežu visinu i do tri metra. Iako im je na otvorenom prostoru sezona davno prošla, u plasteniku Bartoša još uvijek su zelene i pune plodova.

- Kada vide ove paprike, mnogi misle da sjeme nabavljam iz inostranstva, ali to su obične domaće paprike. Bitna je obrada zemlje. Ukoliko se pravilno obrade, sve paprike mogu visoko narasti i dati dobre plodove - objašnjava ova domaćica, koja svoje paprike i drugo povrće proizvedeno u plastenicima prodaje na prijedorskoj pijaci.

Voli, kaže, sve biljke, a posebno one koje su rijetke na našim prostorima. Tako je prije nekoliko godina u svoje dvorište iz Crne Gore donijela kivi i posadila ga. Već godinama kivi rađa i to rekordnim prinosima.

- Lani sam imala 25 kilograma ovog voća, koje ukusom i veličinom ništa nije lošije od onog koje se nabavlja iz južnih krajeva - kaže Aleksandra Bartoš.

Japanska jabuka, koja se prilično razlikuje od domaće, posebno plijeni pažnju prolaznika. Bartoši imaju i nekoliko stabala limuna koji već godinama daju plodove. Neka stabala ovog južnog voća Aleksandra je prodala, ali ono što joj je ostalo sačuvaće za svoju porodicu, jer limun sporo raste i treba vremena da se dočekaju prvi plodovi.

- Nisam prihvatila čak ni ponudu da jedno stablo prodam za 500 maraka - veli Aleksandra.

Kivi gaji i mesar iz Srpca, Sreten Šešić, koji je prve sadnice ovoga voća na Savu donio prije 20 godina.

- Na ljetovanju u Baru sprijateljio sam se s profesorom voćarstva Rankom Popovićem koji mi je poklonio četiri sadnice i dao literaturu i uputstva. Danas imam 15 stabala od kojih 13 rađa, a dva služe kao oprašivači - kaže Sreten Šešić.

Uprkos suši ove godine je ubrao 600 kilograma kivija: Dio je poklonio prijateljima, ostalo prodao po piljarnicama.

- Kivi se lako uzgaja, đubri se stajnjakom, a jedina je obaveza redovno zalijevanje. Po savjetu profesora Popovića, kad god uzmem čašu vode da popijem, ja zalijem i kivi - kaže Šešić i dodaje da mlade sadnice, do treće godine, dok ne odrvene, treba dobro čuvati od mraza.

Kivi se nekad gajio i na Drini, u Zvorniku. I ne samo kivi nego i kikiriki i pamuk. Tako bar tvrdi Srećo Ostojić, meteorolog amater, koji se ovim neobičnim hobijem bavi punih 60 godina. Kao najtopliju godinu u svom skoro devedesetogodišnjem životnom vijeku pamti 1946.

- Zvornik se te godine bijelio od pamuka - sjeća se čika Srećo.

Ipak, tu avanturu Zvorničani više nisu ponovili, jer im to ni klima ni neke druge okolnosti nisu dozvolile.