Rehabilitovan Momčilo Janković

Prijeki Vojni sud Prvog korpusa NOVJ proglasio je Jankovića 1944. godine jednim od najbližih saradnika izdajnika Milana Aćimovića i Milana Nedića koji se isticao svojom predanom službom okupatoru.
Međutim, istina je, kako je utvrdio beogradski Viši sud, bila sasvim drugačija. Janković je sa još nekoliko tadašnjih intelektualaca, na pritisak Nijemaca, obrazovao komesarsku vladu na čijem je čelu bio Milan Aćimović. U tom periodu donio je uredbu, koja je definisala da brak sa Srpkinjom ili Srbinom spasava Jevreja sigurne smrti i tom je uredbom spaseno oko 2 000 Jevreja.
Kako Nijemcima nije odgovarala Aćimovićeva vlada, oni su izvršili pritisak na Milana Nedića da obrazuje svoju vladu u kojoj je Janković bio ministar bez portfelja. Već u prvim danima Nedićeve vladavine, Janković je glasno pokazivao svoje negodovanje. Smatrao je da ne može da bude riječi o tome da Nijemci odlučuju bez posredovanja srbskih ministara. Nedugo poslije toga, Nijemci su zatražili da im se proda Pančevački rit. Janković se oštro usprotivio, tvrdeći da zemlju mogu jedino da im otmu, ali nikako da je kupe za novac. Na Nedićevu žalost, podržali su ga i ostali ministri. Konačno, Nediću i Jankoviću razišli su se putevi kada je Vermaht početkom oktobra 1941. godine obavijestio vladu da će, zbog svojih gubitaka, za jednog strijeljanog Nijemca strijeljati 100 Srba.
Momčilo Janković to nije mogao da prihvati, pa je 5. oktobra, poslije 50 dana u vladi, dao ostavku. Daleko od politike i svih javnih poslova bio je sve do 21. oktobra 1944. godine. Tog dana partizani su došli i odveli ga. Šest dana kasnije, njegova porodica je pročitala u dnevnim novinama da je strijeljan kao narodni neprijatelj.
Pošto je bio jedan od najbogatijih Srba, oduzeta mu je sva imovina. Ni danas se ne zna gdje je zakopano njegovo tijelo, navodi list.
Večernje novosti