Ministar Selman za hrvatske medvjede plaća po 11.000 evra

Kroz tu proceduru očekuje se postignuće koje bi utemeljilo dijeljenje pravde u BiH po pravnim, a ne etničkim ili politikantskim kriterijima. A taj delikatan i na uspjeh sasvim neizgledan zadatak Republika Srbska povjerila je ministru sa najdužim kontinuitetom u fotelji ministarstva pravde, Džeraldu Selmanu. I sama ta činjenica dovolno je onespokojavajuća, ali nije jedini razlog za brigu oko krajnjeg ishoda strukturalnog dijaloga. Kontroverze koje su se pojavile oko nedavne Selmanove posjete Briselu, a u funkciji priprema naredne sesije struturalne debate odvijale su se na fonu optužbi o navodnom lobiranju. Ispostavilo se, međutim, da su optužbe neutemeljene, jer benigni ministar nikome ništa nije ni sugerisao, niti je nekoga nagovarao da prihvati njegovi stručnu argumentaciju. Umjesto toga, Selam je društvo u Briselu uveseljavao lovačkim pričama iz kojih su prisutni mogli da čuju da narečeni ministar, strasni lovac, svoju pasiju ne upražnjava u sopstvenoj zemlji nego u obližnjem inostranstvu, u Hrvatskoj. Nije Selman, kao i svaki primitivac i novokomponovani mesija, propustio priliku da se pohvali kao je u protekla tri mjeseca odstrelio dva hrvatska medvjeda. Ostalo je nejasno da li su od ruke tog pravednika stradali kapitalci, ali cijena koju je Selam platio za tu zabavu može se podvesti pod omanji kapital. Naime, svaki medvjed, prema hrvatskom cjenovniku, plaćen je po 11.000 evra što u zbiru daje pristojnu sumicu od 22.000 evra ili, ako je lakše za računati, 55 prosječnih plata u zemlji nu kojoj je Džerald ministar. A i ti, što bi rekao Šojić, evrići, preliveni su u džep na ministrovoj lovačkoj odori, preko budžeta, iz džepova građana. Istovremeno dok Selman tamani medvjede po Hrvatskoj organizovani kriminal u RS i oni koji ga personifikuju, ima status bijelog medvjeda , potpuno zaštićenog od bilo kakvog gonjenja, jer su u režimu apsolutnog lovostaja i tako će biti sve dok je vječiti ministar pravde na toj funkciji. Selman , naravno i nažalost, u tome ne vidi nikakav strukturalni poremećaj u pravosuđu u kome se, kako se nezvanično može čuti, funkcija sudije osnovnog suda na koruptivnom tržištu može nabaviti za 15.000 maraka. Otuda je sasvim izvjesno da nikakav strukturalni dijalog neće ozdravti ovo društvo. Jedina terapija koja daje neke izglede je lustracija.