13 godina od bombardovanja

Prethodno je, 23. marta, odluku o napadu bez odobrenja Savjeta bezbjednosti UN izdao tadašnji generalni sekretar NATO-a Havijer Solana.
Akcija NATO-a, koju su Vlada SRJ, ali i brojni pravni stručnjaci nazvali agresijom, uslijedila je nakon neuspješnih pregovora o rješenju krize na Kosovu, održanih u Rambujeu i Parizu, februara i marta 1999. godine. U vazdušnim udarima NATO-a teško su razoreni infrastruktura, privreda, škole, zdravstveni centri, medijske kuće, spomenici kulture.
NATO je lansirao 20.000 velikih projektila, među kojima 1.300 krstarećih raketa na vojne i civilne ciljeve, a izručio je i 37.000 "kasetnih bombi" sa 350.000 kasetnih podprojektila. Korištena je i municija sa osiromašenim uranijomom. U oružanom sukobu sa nemjerljivo nadmoćnijim neprijateljem srbska protivvazdužna odbrana uspjela je da obori dva NATO-va aviona - lovac "F16" i američki "nevidljivi" avion "F-117", kao i da zarobi tri neprijateljska vojnika.
Prilikom povlačenja snaga Vojske Jugoslavije ispostavilo se da je učinak NATO-a bio svega 14 uništenih tenkova, 17 oklopnih transportera i 20 artiljerijskih oruđa VJ.
Bombardovanje je završeno 10. juna 1999. godine, čemu je prethodilo donošenje Rezolucije 1244 Savjeta bezbjednosti UN. Dan ranije, 9. juna, predstavnici VJ i NATO-a potpisali su u Kumanovu Vojno-tehnički sporazum, kojim je precizirano povlačenje snaga VJ sa Kosova i ulazak međunarodnih trupa u pokrajinu.
AG