Slobodan Milošević - nepobeđeni zatvorenik Haškog tribunala
Cifre Haškog tribunala plaše svojom pristrasnošću. Među osuđenima većina je Srba (66%), od 58 osuđenih šefova država, premijera, vrhovnih komandanata, predsednika parlamenata, visokih partijskih i političkih poslenika, oficira, Srba je 50, od 19 umrlih među zidovima Tribuanala 16 je Srba.
Među najpoznatijim političarima koji su preminuli u ćeliji Tribunala je predsednik Srbije Slobodan Milošević. Krajem prošle godine na ruskom jeziku pojavila se knjiga Nepobeđeni, koja nam oslikava lik jakog i hrabrog čoveka koji se stupio u otvorenu borbu sa sudijama i tužiteljima Tribunala i dobio ju je po cenu sopstvenog života. U zborniku osim dva intervjua samog Miloševića predstavljena su sećanja vodećih ruskih političara i naučnika na njega – Jevgenija Primakova, Genadija Zjuganova, Leonida Ivašova, Aleksandra Zinovjeva i drugih. Još jedan odeljak – poetski – zadivljava koliko je stihova posvećeno Slobodanu Miloševiću u Rusiji, kada se činilo da o njemu malo govore, malo ga poznaju i skoro ga se uopšte ne sećaju.
Milošević je stasao u političara još za vreme Josipa Broza Tita, apsolutnog vlastelina Jugoslavije. On je sveto verovao u partiju, u snagu reči, u nepokolebljivost vlasti, u partijsku hijerarhiju, nesalomivost ugleda rukovodioca. Ali kada je vreme zatražilo promene, on se odlučio na njim 1990. godine, istina, dočekujući ove promene oprezno, pokušavajući da zadrži sistem u ravnoteži, bez velikih potresa. On je smenio samo naziv komunističke partije na čijem je čelu bio u socijalističku i pristao je na formiranje i drugih političkih stranaka. Ipak višepartijski sistem doneo je i neočekivanosti, i promene, i nove sistemske vrednosti. Izvesno vreme u novom koordinatnom sistemu on je ostajao glavni i neporecivi, nastavio je da bude najpopularniji politički poslenik Republike. Ali upravo Srbije, pošto su lideri drugih delova Jugoslavije već započeli rad na odvajanju od federacije.
Slobodan Milošević nesumnjivo je istorijska ličnost, krupna figura, što znači protivrečna. U njegovo vreme svima je bilo teško, svi su gunđali, grdili ga, ali... stalno su glasali za njega. Njegovu ostavku priželjkivali su mnogi političari svetskog glasa, i svi su hteli da pregovaraju upravo sa njim. Kao predsednik Srbije Milošević je bio faktički lider čitave Jugoslavije.
Iz sećanja Rusa stiče se predstava o odgovornom i hrabrom čoveku. Primakov piše o Miloševiću: „u svojim primedbama, tvrđenjima, on je pokazao ne samo fenomenalno poznavanje sitaucije, ne samo odsustvo tvrdoglavnosti koju su tako često pripisivali ovom državnom posleniku, već i otorenost i osećanje velike odgovornosti za ono što se dešava“. Po mišljenju Sergeja Baburina „smrću Miloševića odlazi u istoriju epoha Jugoslavije. Upravo Slobodan Milošević postao je otelotvorenje poslednjeg pokušaja da se sačuva Jugoslavija“.
Slobodan Milošević bio je ubijen u Haškom zatvoru, naravno, ne slučajno. Za Zapad, koji kontroliše delatnost Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, bilo je vrlo važno da osudi Miloševića i pravno opravda svoju agresiju protiv Jugoslavije. Ipak oni su potcenili snagu predsednika Miloševića. Njegova odbrana bila je toliko snažna i razorna za Tribunal da je ostao samo jedan izlaz – da se prekine proces bez iznošenja bilo kakve presude. Tako ocenjuje delatnost Tribunala Aleksandar Mezjaev. Po njegovom mišljenju, „Zapad je dopustio suđenje samom sebi, jer Slobodan Milošević je dokazao ne samo svoju nevinost, već što je najvažnije, dokazao je krivicu onih koji su zaista razorili Jugoslaviju i Srbiju“.
Milošević nije ostavio Tribunalu nikavu nadu u optužujuću presudu. Zato je za Haški tribunal ostao samo jedan izlaz: da skloni optuženog... Činjenica hladnokrvnog ubistva predsednika Miloševića u Haškom tribunalu je neverovatna samo za one koji nisu upoznati sa svedočenjima odbrane za vreme suđenja. Oni koji su izvršili zločine o kojima se tamo govorilo, uključujući sudije nepravednog suđenja, nisu prezali od ubistva onog ko ih je u potpunosti razobličio u njihovim sopstvenim zločinima.
Tribunal, nažalost, nastavlja svoju delatnost i nastavlja da ubija. Zdravlje Vojislava Šešelja pogoršalo se toliko da lekari u nedoumici šire ruke, a njemu u zatvorskoj bolnici ugrađuju u srce neispravni kardiostimulator. Generala Mladića, fizički slabog, sa tri moždana udara i drugim ozbiljnim bolestima, teraju da se redovno pojavljuje na preliminarnim pretresima, požuruju početak rasprava. Ozbiljno je narušeno zdravlje Radovana Karadžića. Želimo da se nadamo da će svetska zajednica spoznati prave ciljeve i zadatke Tribunala i potpuno revidirati rezultate njegove delatnosti.
Jelena Guskova,
- Izvor
- Golos Rossii/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Zapad se priprema za rat punog obima do 2030. godine, izjavio je zamenik ministra spoljnih poslova Aleksandar Gruško...
Američki predsednik je, kako se navodi, pozvao izraelskog premijera da ne pokreće ponovo rat punih razmera sa Iranom....
Biro Skupštine država članica Međunarodnog krivičnog suda (MKS) suspendovao je tužioca Karima Kana, koji je optužen za seksualno uznemiravanje, navodi se u saopštenju za javnost organizacije. Kan je svojevremeno...
Izjava američkog sekretara za rat usledila je u trenutku kada se Brisel priprema da sprovede najambicioznije migracione reforme u poslednjih nekoliko godina....
Na redovnom brifingu vanredno održanom 4. juna pod krovom Sanktpeterburškog međunarodnog ekonomskog foruma, i koji je u najvećem delu bio posvećen terorističkom zločinu kijevske hunte u Starobeljsku, Marija Zaharova...
Ostale novosti iz rubrike »















