Balaban: Da li zapad bezuslovno podržava žute?
Reč je o pokušaju održavanja pogrešne percepcije u narodu, koja polazi od stare izanđale ideološke matrice, po kojoj su aktuelni vlastodršci jedini prihvatljivi zapadu kao ozbiljni i civilizovani ljudi, dok su opozicioni prvaci primitivni ratnohuškači, sirovi Balkanci, izolovani mitomani te ljudi koji ne shvataju moderne svetske tokove. Gde ne prođu ovakvi stereotipi, usled kontakata opozicije sa vodećim zemljama zapada, vlast pređe na plan B diskreditacije opozicionih prvaka navodeći da zapad shvata njihovu pritvornost i neiskrenost, te mu opet dođe na isto – zapad, prvenstveno EU, neće prihvatiti bilo koga drugog dođe li na vlast.
Koliko je značajna naklonost zapada
Otkuda podrška zapada u narodu može da bude argument tolike snage te se za njega vlast fanatično bori. Otkuda kada baš zapad, iz nama dobro znanih razloga, u narodu nije omiljen, i štaviše preterano koketiranje sa zapadnim strukturama moći često može baš da diskredituje svakog srbskog političara. Otuda što narod oseća, iako ne zna baš precizno da definiše, isprepletenost mreže zavisnosti koja je izgrađena poslednje decenije koju su izgradile zapadne, što poslovne što ideološke što obaveštajne, strukture involvirajući se u gotovo sve institucije naše države. Otuda je narod svestan da potpuno inaćenje zapadu u ovom trenutku ne može mnogo dobrog doneti državi i da je potrebna politika mudrog balansiranja.

No, otuda i DS pokušava na dva načina da oblati opoziciju. Jedan način je, kako smo već naglasili, prost i sirov. To je stil Jelene Trivan koja kaže da narod na sledećim izborima bira između rata i mira, između srećne budućnosti i propasti itd. Iako se i u toj sirovosti pokušava nametnuti logika koja se sastoji od najbrutalnije manipulacije strahom, i iako kod nekog dela ljudi ova sirovost (i bezobrazluk) može da izazove efekat, smatramo da je ovo sporedni način pokušaja predstavljanja opozicije kao neadekvatne za preuzimanje vlasti u aktuelnoj geopolitičkoj realnosti.
Sofisticiraniji način pokušaja predstavljanja nedoraslosti opozicije aktuelnom trenutku se sastoji u konstantnom prikazivanju navodnog nepoverenja vodećih zapadnih država spram opozicionih lidera. Nepoverenje u opoziciju od strane zapada nije samo po sebi problem, štaviše ono često izaziva u dobrom delu naroda simpatije prema našim političarima, ali ono postaje problem kada narod odlučuje da li da nekom poveri mandat za vršenje vlasti. Tada se postavlja pitanje da li će taj neko u realnoj situaciji, involviranosti zapadnih struktura u državne institucije, koje umnogome određuju, a naročito žele da stvore utisak da presudno određuju, šta se sme a šta ne sme, šta je moguće a šta nije, šta je poželjno a šta ne dolazi u obzir itd., imati mudrosti da to sve izbalansira i u nimalo jednostavnoj situaciji povlači korisne poteze za narod i državu.
Režim je najmanje proevropski
Usled toga vlast insistira na tezi da zapad nema poverenje u opoziciju i to na razne načine plasira u narodu. Jer ako, recimo EU, nema poverenja u opoziciju ona zbog toga i ne može da, čak i ako ima sposobnosti i dobre namere, izdejstvuje u ovom kompleksnom trenutku ništa korisno za Srbiju kao da poručuje režim. Dakle, pojačavajući svest o delimičnoj okupaciji vlast izvlači prednosti od iste pokušavajući da predstavi sebe kao jedine kojima zapad veruje te zbog toga, nemajući izbora, ih favorizuje i tretira gotovo kao miljenike, ili u najmanju ruku kao jedine pouzdane partnere među srbskim političarima.
Iako zapad ne bi želeo talasanja na Balkanu, iako bi želeo da svi njegovi regionalni projekti prekompozicije ovog prostora budu realizovani, što im aktuelna vlast, usled nebrige za sopstvenu državu, možda i najjače garantuje, ipak ona (vlast) ne uliva poverenje zapadnim državnicima, a pogotovo zapadnom biznisu. Razlog za to je korumpiranost koja sprečava efikasniji upliv i poslovanje zapadnih investitora. Čitav sistem je trom, zahteva podmitljivost ukoliko se želi realizacija nekog biznis projekta, obavezno je potkupljivanje političara iz raznih lokalnih i državnih struktura ukoliko hoćete nešto da uradite. Sve u svemu sistem funkcioniše po principu daleke provincije orijentalnog Turskog carstva, gde je potrebno mnogo vremena i novca da se izdvoji bezvrednim pojedincima kako bi neko ozbiljan nešto najminimalnije, a produktivno pokrenuo.
Upravo na ovom polju je poverenje zapadnih država u aktuelnu vlast narušeno. I to bez perspektive da se popravi pošto sadašnji režim stanje, koje je izgrađivano godinama, ne može niti želi da bitno menja. To bi dovelo u pitanje opstanak samog sisteme. I upravo ovo režim pokušava što bolje da sakrije, znajući da bi ga puna istina, o tome kako je percepiran od strane zapadnih vodećih država, diskreditovala kod sopstvenog naroda, te bi narod usled toga smelije, oslobođen straha, krenuo masovno na sledećim izborima u definitivni obračun sa sistemom koji više podseća na orijentalnu (ne savremenu) Tursku nego na EU kandidata, čime najviše voli da se hvali.
Kako stoje stvari sa opozicijom
Isto tako režim pokušava da predstavi sebe kao onog koji racionalno postupa kada uvažava kompleksnost situacije u svetu, te u realnim geopolitičkim datostima pokušava da izvuče neku korist za sopstvenu zemlju. No, da je to stvarno tako težnja režima bi se manifestovala kroz napor da se uspostave koliko je to moguće korektni i dobri odnosi sa vodećim zapadnim državama, pogotovo Nemačkom, koji će zbog najverovatnijeg sve tešnjeg ekonomskog kontakta vodeće države EU sa Rusijom dobijati u budućnosti značajnu dimenziju sa mogućnošću njihovog unapređivanja, koje bi vremenom rezultirati izmenjenim pogledom Nemačke na sveukupnu srpsku realnost kreiranu tokom poslednje dve decenije. No upravo u tom pravcu i na taj način, iako pokušava tako da predstavi, režim nikada nije radio. Režim je obično ispunjavao bezuslovne naloge Nemačke kada je procenjivao da je njegov opstanak na vlasti ugrožen. Nikada nije uvažavao, a ni shvatao, kompleksnost našeg položaja i svetskih faktora koji utiču na njega, i potom ozbiljno promišljao o srbskim interesima. Suviše su naše režimlije naviknute da razmišljaju o sopstvenim benefitima pa sada, čak i kada bi hteli, više i nisu sposobni za ozbiljno državničko planiranje.
No, upravo na ovom polju su predstavnici jedne opozicione stranke, konkretno SNS-a (Tomislav Nikolić, Aleksandar Vučić i Aleksandar Nikolić), kada su posetili Nemačku krajem prošle nedelje, pokušali da naprave prodor nudeći niz ekonomskih rešenja koji će biti, uvažavajući srpske interese, povoljni i za nemačku stranu. Uz garancije, koje su istaknute tokom susreta sa nemačkim privrednicima, da će izgraditi istinsku stabilnost u državi, a ne lažnu kakva sada postoji, delegacija SNS-a je istakla u Berlinu da Priština ne može da ima kontrolu nad severom Kosova. Isto tako Nikolić je naglasio da će (iako je svestan da Beograd ne može Kosovom upravljati na stari način) ukoliko dođe do pokušaja instaliranja tzv kosovskih institucija na severu pokrajine, kojima se srbski živalj energično protivi, Srbi doživeti novi masovni egzodus, koji ne bi mogao doprineti regionalnoj stabilnosti, a i duboko je protivan evropskim vrednostima. Po Nikoliću, kako je on istakao, samo uvažavajući ovakvu realnost (poštovanja interesa srbskog naroda na severu Kosova) moguće je održivo političko rešenje za region, a od njega umnogome zavisi i stabilnost koja može biti primamljiva za zainteresovane investitore, između ostalih i nemačke.
Što je ova posete delegacije SNS-a Nemačkoj bitna i što je ističemo? Prijem delagacije SNS-a u Nemačkoj na gotovo najvišem nivou govori da, kako Nemcima tako i svim drugim vodećim zapadnim državama, ova vlast nije bezuslovni favorit na predstojećim izborima. Da Nemce i ostale Evropljane možda u ovom trenutku više zanima stabilnost države i regiona koju Tadić i ekipa više ne mogu da ponude zbog stalne polarizacije društva koju podstiču upravo pokušajima da zadrže vlast. Dakle, ono zbog čega je ova poseta najbitnija, za nas građane Srbije, je u tome što ona razbija stereotip o bezuslovnoj podršci zapada aktuelnoj vlasti. Naravno ta podrška u znatnom delu postoji, ali ona može da se pravilnim delovanjem opozicije, prvenstveno DSS-a i SNS-a, tokom predizborne kapanje, kao i planiranom i kontrolisanom mobilizacijom naroda posle izbora ukoliko bi morala da se brani izborna volja, anulira te da vodeće zapadne države, uz pomoć ruskog faktora, priznaju i novu garnituru ukoliko bi ova dobila izbore i odbranila izborne rezultate.
Bitna je Srbija
Ovo je jako bitno pred predstojeće izbore, i ovo, ne slučajno, vlast pokušava da sakrije prikazujući opoziciju kao apsolutno neprihvatljivu svim zapadnim uticajnim državama. Na opoziciji je da taj stereotip razbije, kako konstantnim razjašnjavanjem pokušaja manipulacije tako i konkretnim kontaktima sa svim uticajnim državama, gde njeni prvaci moraju da, uvažavajući kompleksnost situacije u kojoj se nalazi Srbija, za njen narod izdejstvuju bolje uslove života i ostvarenje maksimum državnih i nacionalnih interesa, koje je moguće realizovati u ovom trenutku.
Nije lako, ali kada je Srbima bili lako? Nije lako jer se treba između ostalog i ponižavati pred zapadnim moćnicima, koji nam, u najmanju ruku, nisu naklonjeni vekovima, a ono što pamtimo najsvežije je njihov negativan stav prema srbskom pitanju poslednjih dvadeset godina. Međutim moramo raditi sve što je u interesu Srbije pa makar nam to i nebilo prijatno. Srbija treba da nam je na prvom mestu, a zbog njenog boljitka treba sarađivati sa svima pri tome isključivši emocije i rasuđujući hladnom glavom.

Lično meni Evropa ništa ne znači. Podjednako mi je stran evrofanatizam i evrofobija. Prihvatam i neutralnost i racionalizaciju evropskog puta ako su one u funkciji izgrađivanja srbskog puta, koji podrazumeva saradnju i dogovore sa svima radi izlaska iz krize srpske države. Da bi stali na srbski put ova vlast mora da ode, a da bi otišla moramo se svi mobilisati i glasati za opozicione stranke, a možda potom i braniti izbornu volju. Mobilisati se pred izbore i braniti izbornu volju, ukoliko bude bilo potrebno, je lakše ukoliko sagledamo racionalne razloge za uspeh ovakvog poduhvata. Bitno je da znamo da oni postoje a na nama je da uradimo što je do nas. Ukoliko to učinimo velika je verovatnoća da aktuelni vlastodršci neće dočekati leto na kormilu države, a da će Srbija dobiti šansu konačno da stupi na jedini mogući put izlaska iz svakojakih kriza u koje smo se uvalili – a to je srbski put.
Izvor: Vidovdan.org
- Izvor
- Vidovdan
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Američki predsednik je, kako se navodi, pozvao izraelskog premijera da ne pokreće ponovo rat punih razmera sa Iranom....
Biro Skupštine država članica Međunarodnog krivičnog suda (MKS) suspendovao je tužioca Karima Kana, koji je optužen za seksualno uznemiravanje, navodi se u saopštenju za javnost organizacije. Kan je svojevremeno...
Izjava američkog sekretara za rat usledila je u trenutku kada se Brisel priprema da sprovede najambicioznije migracione reforme u poslednjih nekoliko godina....
Na redovnom brifingu vanredno održanom 4. juna pod krovom Sanktpeterburškog međunarodnog ekonomskog foruma, i koji je u najvećem delu bio posvećen terorističkom zločinu kijevske hunte u Starobeljsku, Marija Zaharova...
Ukrajina nije spremna da postane deo EU zbog veličanja nacističkih saradnika, izjavio je Karol Navrocki...
Ostale novosti iz rubrike »















