Bošnjački intelektualci u borbi protiv Milorada Dodika

Na tribini kojoj je tema bila "Opasna politika Milorada Dodika prema Bosni i Hercegovini" govorili su uvodničari profesori Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu prof. dr Senadin Lavić i doc. dr Suad Kurtčehajić.
Za Dodika je rečeno i da javni prostor gotovo svakodnevno kontaminira neodgovornim izjavama, a da pritom ne snosi nikakve posljedice.
Ocijenjeno je da destruktivna politika koju prema BiH provodi Dodik ima negativne reperkusije za sve njene građane i narode te da njegove namjere nisu nimalo naivne, budući da dosadašnja praksa svjedoči da se radi o eksponentu velikosrpske politike i prakse.
Uvodničari smatraju da odgovor na Dodikov arsenal stavova kojima, slavi argumente snage, umjesto snagu argumenata, mora biti jasan i nedvosmislen i na liniji ideja koje zastupaju sve probosanske snage radi vraćanja na kolosijek koji BiH vodi ka boljoj i prosperitetnijoj budućnosti i u sigurnu luku evroatlantskih integracija.
Dodik je, kako je rečeno, personifikacija rušilačke politike kojom se nastoji cijela bh. stvarnost, bremenita brojnim, a u prvom redu ekonomskim neizvjesnostima, dodatno zakomplicirati tezama o njenoj neodrživosti i reducirati na nivo etno-klerikalnih pitanja i rasprava, oduzimajući joj šansu za prevazilaženje trenutne negativne konstelacije.
U tom kontekstu, konstatovano je da Bosni i Hercegovini treba iskorak iz stanja u kojem "vlastodršci" poput Dodika kroje sudbinu njenih naroda i građana, manipulišući i koketirajući s emocijama "običnog čovjeka" kome, “umjesto radnog mjesta i općeg prosperiteta, nude politikantske fraze i neodmjerena obećanja”.
Stoga je, kako je rečeno, “nužno probuditi sve intelektualne snage da bi se na odgovorajući način suprotstavile Dodikovim neodrživim i ničim argumentovanim tezama, odnosno pokušajima revidiranja istorijskih i sudski verifikovanih činjenica u vezi s agresijom na BiH i karakterom entiteta RS”.
Ocijenjeno je, takođe, da se na tom putu treba okrenuti demokratskom licu srbskog naroda, odnosno povezivanju s protagonistima demokratske srpske tradicije i misli, a sve radi sprečavanja nacionalista da i nadalje rade na ostvarenju retrogradnih projekata i ideologija zaokruženih u projektu velike, ili homogene Srbije.
Uvodničari su ukazali i na širi historiografski kontekst odnosa u regionu, s posebnim osvrtom na genezu velokosrbskih aspiracija od Garašinovih "Načertanija", prvog nacionalnog programa Srba na Balkanu i spisa "Homogena Srbija" Stevana Moljevića (ideologa četničkog pokreta u Drugom svjetskom ratu), do Memoranduma SANU-a i Miloševićevog mitinga na Gazimestanu 1989. godine, uoči ratova na prostoru bivše SFRJ.