Miko Škorić: Operacija “Koridor 92” najbolji primer vojničkog ratovanja

Izjavio je to u intervjuu “Glasu Srpske” predsjednik Odbora ratnih vojnih invalida Boračke organizacije Republike Srpske i komandant bivše Krnjinske lake pješadijske brigade Vojske RS Miko Škorić.
* GLAS: Kako gledate na proboj koridora 20 godina poslije?
ŠKORIĆ: Svih ovih 20 godina imali smo mističnost o angažovanju nekih snaga na prostoru Posavine, a i BiH. Iako nije imala nijednog vojnika u BiH, Srbija je stalno optuživana da je agresor. Na drugoj strani, Hrvatska vojska, koja je u punom kapacitetu bila na prostoru Posavine, nigde nije spominjana kao agresor. To je bila vešta manipulacija. Obeležavajući godišnjicu operacije “Koridor života” mi demistifikujemo faktor učešća oružanih snaga Hrvatske na prostoru BiH odnosno Republike Srpske. I u ovoj, 20, jubilarnoj godini posle proboja koridora mi moramo skretati pažnju na to šta se zaista događalo na tom prostoru i kako smo se našli u okruženju. Hrvatska vojska imala je strateške interese kad je prešla na teritoriju RS i BiH i blokirala život korpusu od 800.000 stanovnika RS.
* GLAS: Kako ocjenjujete tu operaciju sa vojnog aspekta?
ŠKORIĆ: Ona je primer vojničkog ratovanja, jer tokom nje nije učinjen nijedan zločin. To je jedna od najefektnijih i najčistijih operacija. Mora se imati u vidu i da je Prvi krajiški korpus sa oko 125.000 vojnika bio najmnogoljudniji korpus Vojske RS i da je imao najkvalitetniji profesionalni sastav. Operaciju “Koridor” pažljivo su planirali vrhunski profesionalci koji su završili najviše vojne škole priznate kod nas i u svetu. To je bila briljantna vojnička pobeda kojoj se ne može prigovoriti baš ništa. Koncentracija snaga Prvog krajiškog korpusa bila je postavljena tako da vojska Hrvatske i njeni trabanti nisu imali šanse da se suprotstave i spriječe proboj koridora.
* GLAS: Vi ste u to vrijeme bili komandant Krnjinske lake pješadijske brigade VRS. Šta vam je ostalo najupečatljivije iz tih dana?
ŠKORIĆ: Komandant, general Slavko Lisica me iz Druge oklopne brigade rasporedio na to mesto. Ta brigada je od dobojske opštine do rijeke Save, i ulaskom u Brod, dala veliki doprinos tim borbama. Pale su mnoge žrtve, a nama je u odnosu na ostali prostor bilo teže, jer je na dva mesta regularna vojska Hrvatske ubacivala sveže snage. Zbog toga smo imali najžešći otpor u toj operaciji i to su razlozi što smo tek 6. oktobra ušli u Brod.
* GLAS: I pored pokušaja montiranja optužbi za zločine, niko od učesnika operacije “Koridor” nije završio u Haškom tribunalu?
ŠKORIĆ: Situacija oko koridora počela je zločinima Hrvatske vojske u Sijekovcu kod Broda. Stalna konstrukcija o zločinima srpske vojske očigledno nije uspjela da prođe. Niko nije procesuiran za zločine u tom delu rata, jer ih nije ni bilo, to je bila čista vojnička operacija, u kojoj se suprotstavila vojska vojsci. Sa druge strane zna se kakve su zločine na tom prostoru činile Armija RBiH i Hrvatska vojska.
* GLAS: Kako vidite funkcionisanje današnjih Oružanih snaga BiH, u koje se utopila i Vojska RS?
ŠKORIĆ: Najsrećnije rešenje bilo bi da se postepeno ide u demilitarizaciju. Oružane snage BiH sa 10.000 pripadnika, među kojima je mnogo više činovnika nego efektivne vojske, nemaju smisao i predstavljaju i veliko opterećenje za budžete oba entiteta. Trebalo bi animirati međunarodne faktore da malu zemlju kakva je BiH poštede obaveza u misijama NATO-a, jer one pre svega zahtijevaju mnogo novca. Treba imati snage da sve ono što nam se izdešavalo prevaziđemo na drugačiji način, a ne da pravimo veštačke oružane snage.