Udruženje Vasojevića „Vaso“ obratilo se juče najvišim državnim organima kao i lokalnim upravama Podgorice, Kolašina, Berana i Andrijevice, uz zahtjev da se konačno preduzmu odgovarajuće mjere za zaštitu prirodnih blagodeti regiona Bjelasice i Komova. Naglašeno je da je, zahvaljujući neplanskom i neracionalnom gazdovanju, pomenuti prostor uveliko devastiran i da privilegovani moćnici prijete da u potpunosti naruše prirodni ambijent planinskih ljepotica na sjeveru Crne Gore.
– Neplanska i nemilosrdna sječa i eksploatacija najkvalitetnijeg drveta s prostora Komova i Bjelasice ostavila je pravu pustoš u cijelom regionu. To, pored ogromne štete, ostavlja poražavajući utisak na turiste koji u velikom broju tokom godine prokrstare ovim predjelima. Sve se to radi naočigled onih koji su zaduženi za zaštitu šumskog i ostalog prirodnog bogatstva, pa je krajnje vrijeme da resorna ministarstva u Vladi Crne Gore, uz pomoć opština u sastavu čijih se teritorija nalaze Bjelasica i Komovi, preduzmu neophodne mjere kako bi se ovakve negativne radnje bar donekle spriječile – navodi predsjednik Upravnog odbora Udruženja Vasojevića „Vaso“ Zoran Lakušić.
Prema njegovim riječima, privilegovani, politički podobni koncesionari vode glavnu riječ ostavljajući za sobom pravu pustoš.
– Ako čovjek prošeta našim šumama, naići će na pravi haos. Suočiće se sa nemilosrdnom sječom i uništavanjem šumskog bogatstva. Sve to rade uglavnom koncesionari koji zahvaljujući svojoj političkoj podobnosti i povezanosti s državnim moćnicima mogu da rade šta hoće. Tako se ogromni novac od eksploatacije šuma sliva u džepove pojedinaca, od čega lokalna zajednica i njeno stanovništvo nemaju nikakve koristi – ističe Lakušić, podsjećajući da se samo na teritoriji beranske opštine godišnje posiječe preko 50.000 metara kubnih najkvalitetnijeg drveta.
On je ustvrdio da u datoj situaciji priča o ekološkoj Crnoj Gori ni najmanje ne odgovara činjeničnom stanju koje vlada na prostoru Bjelasice i Komova.
– Umjesto ekološke države, budućim generacijama ostaće prava pustoš ako se nastavi s ovako nedomaćinskim upravljanjem prirodnim resursima. Pogubno je što se partijskim poslušnicima, koji konstantno vrše bespravnu sječu, gleda kroz prste, a sirotinja se šalje u zatvor za jedno posječeno stablo. Trebalo bi sprovoditi potpuno drugačiju kaznenu politiku ako se želi stati na kraj negativnim pojavama u dijelu upravljanja i gazdovanja prirodnim potencijalima – ističe Lakušić.
Po njegovom mišljenju, neravnomjerni regionalni razvoj Crne Gore i diskriminatorski odnos države prema Vasojevićima pretvorio je pomenuti region u područje siromaštva i beznađa bez neke velike nade da će uskoro biti bolje.
– S punim pravom se narod Vasojevića pita šta je to državi zgriješio da se prema njemu ovako maćehinski odnosi. Sveukupni razvojni sunovrat vasojevićkih sela i gradova ne može se riječima opisati. Da je tako, uvjeriće se svako ko se uputi od Bioča starim putem preko Vjeternika, prođe kraj Jablana i Nožice i ušeta se u napuštenu i zaboravnjenu maticu Vasojevića – Lijevu rijeku. Negativan doživljaj upotpuniće ako nastavi putovanje preko Bara Kraljskih i Trešnjevika ka Andrijevici i Beranama gdje će ga dočekati opustjela sela i zatvorene fabrike. Svakako na tom putu suočiće se sa narušenom prirodom koja predstavlja neprocjenjivo blago – zaključuje Lakušić.
Sjever osuđen na propast
Lakušić navodi da raspoloživi podaci ukazuju da je sjeverni region najmanje obuhvaćen strategijom koja definiše prioritetne projekte u Crnoj Gori.
– Aktuelna vlast u Crnoj Gori nije realizovala nijedan najavljivani projekat koji bi išao u prilog razvojnoj priči regiona Bjelasice i Komova. Država jednostavno ništa nije radila da se intenziviraju privredne aktivnosti u pravcu adekvatnog iskorišćavanja prirodnih resursa. Ti resursi su postali dostupni samo onima koji su usko povezani sa vladajućom garniturom u Crnoj Gori. Država nije ponudila nikakvu razvojnu perspektivu u pravcu zaustavljanja prisutnija migracija loaklnog stanovništva. O tome najbolje govori i isprazna priča oko izgradnje autoputa i aktiviranja beranskog aerodroma – ističe Lakušić.
