Početna stranica > Novosti

Rusija obeležava sećanje na heroje-mirotvorce, poginule 2008. u Južnoj Osetiji

10.08.2012. god.

 U gradu Chinvaliju, prestonici Južne Osetije, obeležava se četvrta godišnjica tragičnih događaja iz 2008. godine. Tada je gruzijska vojska, obučena od strane američkih instruktora, napala Južnu Osetiju u operaciji koja ima mnogo sličnosti sa operacijama „Bljesak“ i „Oluja“ iz 1995. Međutim, ruska vojska je odlučno zaštitila svoje građane.


Rusija 8. avgusta obeležava sećanje na tragične događaje iz 2008, kada je u noći između 7. i 8. avgusta gruzijska armija otvorila jaku artiljerijsku vatru raketnim kompleksima „Grad“ na Chinvali, prestonicu Južne Osetije, a zatim otpočela kopnenu operaciju sa ciljem nasilnog pripajanja Južne Osetije Gruziji. Sutradan je u rat zvanično ušla i Aphazija, u skladu sa sporazumom o međusobnoj vojnoj pomoći članica Zajednice nepriznatih država (Pridnjestrovska Moldavska Republika, Aphazija i Južna Osetija).

Kada su 1990. gruzijski nacionalisti došli na vlast i proglasili nezavisnost Gruzije, Aphazija i Južna Osetija su odbile da se odvoje od SSSR.

Oružani napad na Južnu Osetiju bio je vrhunac dugogodišnjeg gruzijsko-osetijskog konflikta, čiji se koreni kriju u događajima s kraja 1980-ih, kada je aktiviran gruzijski nacionalni pokret za nezavisnost Gruzije od centralne sovjetske vlasti, što je dovelo do naglog zaoštravanja odnosa između gruzijskog naroda i nacionalnih manjina, pre svega Aphaza i Osetina koji su tada već imali sopstvene autonomne entitete i tražili nezavisnost. Kada su 1990. gruzijski nacionalisti došli na vlast i proglasili nezavisnost Gruzije, Aphazija i Južna Osetija su odbile da se odvoje od SSSR, pozivajući se na ugovore iz sovjetskog doba o ulasku tih autonomnih teritorija u sastav Gruzijske Sovjetske Socijalističke Republike.

Na teritoriji Južne Osetije politička borba je prerasla u oružane sukobe, i tokom 1991. republika je postala poprište intenzivnih ratnih dejstava. U trenutku potpisivanja Sočinskog sporazuma o principima mirnog regulisanja gruzijsko-osetijskog konflikta 1992. Južna Osetija je de fakto već bila nezavisna država. Tada je radi očuvanja mira u republici stacioniran mešoviti mirovni korpus, sastavljen od ruskih, južnoosetijskih i gruzijskih vojnika.

Konflikt je 16 godina bio „zamrznut“. Međutim, 2003. je u Gruziji izvedena „revolucija ruža“ i na vlast je došao Mihail Saakašvili, koji nije skrivao svoju nameru da nepokorne regione „reintegriše“ sa Gruzijom. Saakašvili, koji se edukovao u SAD i tečno govori engleski, odmah je postao ljubimac Džordža Buša. Američki predsednik ga je čak nazvao „svetionikom demokratije“ na postsovjetskom prostoru. Saakašvilija je naročito iritiralo to što su u godinama gruzijske blokade Južne Osetije proruski nastrojeni Osetini masovno dobijali pasoše Ruske Federacije. U jednom trenutku vera u moćne američke pokrovitelje i njihove evropske saveznike dovela je do toga da se gruzijski predsednik odlučio za napad na usnuli Chinvali, nadajući se da Rusija neće zaštititi svoje građane.

Gruzijski predsednik Saakašvili, koji se edukovao u SAD i tečno govori engleski, odmah je postao ljubimac Džordža Buša. Američki predsednik ga je čak nazvao „svetionikom demokratije“ na postsovjetskom prostoru.

U prvim časovima rata upravo su 583 ruska mirotvorca zajedno sa južnoosetijskim dobrovoljcima stali na put udarnim jedinicama gruzijske armije, naoružanim po standardima NATO-a i obučenim od strane američkih instruktora. Po mnogobrojnim ocenama eksperata, plan gruzijske operacije osmislili su isti oni vojni instruktori koji su stajali iza operacija „Bljesak“ i „Oluja“ iz 1995, kada je Hrvatska izvršila napad na samoproglašenu Republiku Srpsku Krajinu.

Nekoliko časova posle početka ratnih dejstava ruska armija je po naređenju predsednika Dmitrija Medvedeva ušla na teritoriju republike i nakon petodnevne operacije primoravanja Gruzije na mir potukla je do nogu gruzijsku armiju, dejstvujući između ostalog i na teritoriji same Gruzije. Vlasti Južne Osetije su iznele podatak da je u toku avgustovskog rata poginulo preko 1500 ljudi.
 
Dmitrij Medvedev je 26. avgusta 2008. objavio međunarodno-pravno priznanje nezavisnosti Južne Osetije i Aphazije. Pored Rusije, nezavisnost ovih republika priznale su i države Nikaragva, Venecuela, Nauru, Vanuatu i Tuvalu. Pitanju priznavanja Južne Osetije periodično se vraća i beloruski predsednik Aleksandar Lukašenko. Pored toga, nedavno je aktuelni predsednik Srbije Tomislav Nikolić najavio da parlament Srbije u skorijoj budućnosti može razmotriti pitanje o priznavanju nezavisnosti ovih dveju republika.   Dan sećanja na heroje-mirotvorce obeležen je komemorativnim programima u kojima su uzeli učešća pripadnici jedinica iz ruske vojne baze u republici Južnoj Osetiji, članovi republičke i gradske administracije, učesnici avgustovske vojne operacije i predstavnici društvenih organizacija.

 

Jekaterina Turiševa, Vjačeslav Čarski,



  • Izvor
  • Ruska reč/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Zapad se priprema za rat punog obima do 2030. godine, izjavio je zamenik ministra spoljnih poslova Aleksandar Gruško...


Američki predsednik je, kako se navodi, pozvao izraelskog premijera da ne pokreće ponovo rat punih razmera sa Iranom....

Biro Skupštine država članica Međunarodnog krivičnog suda (MKS) suspendovao je tužioca Karima Kana, koji je optužen za seksualno uznemiravanje, navodi se u saopštenju za javnost organizacije. Kan je svojevremeno...


Izjava američkog sekretara za rat usledila je u trenutku kada se Brisel priprema da sprovede najambicioznije migracione reforme u poslednjih nekoliko godina....

Na redovnom brifingu vanredno održanom 4. juna pod krovom Sanktpeterburškog međunarodnog ekonomskog foruma, i koji je u najvećem delu bio posvećen terorističkom zločinu kijevske hunte u Starobeljsku, Marija Zaharova...



Ostale novosti iz rubrike »
BTGport.net - u1
Pružite zaposlenima vrhunsku ishranu uz Ordera - Topli obrok

SLIKA SEDMICE

WEB SHOP
WebMaster

DjEVOJKA DANA