Kuda odlazi irbis?
Praktično je nemoguće videti irbisa. U nacioalnom parku ga proučavaju od 2007. godine i samo dva puta su ga videli na planinskim padinama. To je jedini predstavnik porodice mačaka koji živi u planinama. Ići njegovim tragom nije samo tešk, već i vrlo opasno. Staze vode usred guste tajge, podižu se u vis po padinama Sajanskih planina. Može se lako okliznuti i survati u provaliju. Ipak saradnicima nacionalnog parka sve to nije važno, samo da nađu trag retke mačke. Jer irbis pripada malo proučenim vrstama. Do nedavno se smatralo da je to zver usamljenik, koja ne podnosi konkurente. Danas je naučnicima pošlo za rukom da obore taj mit, kaže glavni stručnjak za irbisa u nacionalnom parku Sergej Istomov.
- To je prilično komunikativna životinja. Mi nismo registrovali ni prilikom proučavanja tragova, ni na fotokamerama neke naznake agresije među pripadnicima vrste. Ako idu paralelno tri traga, oni tako i idu, nikavih tuča nema.
Irbis je vrlo oprezan. Zato je jedini način da se on vidi, skrivena kamera. Postavljaju ih na onim mestima gde prolazi maršruta grabljivca. Poredeći snimke, stručnjaci identifikuju svoje štićenike po rasporedu pega. Svaka životinja ima individualni raspored pega. To je svojevrsni pasoš. Između ostalog, bez obzira na sve tehnološke novine i dalje aktualan ostaje stari način – vizualno proučavanje tragova.
U Sajano-Šušenskom nacionalnom parku stalno obitava 7 irbisa – dva mužijaka i dve ženke sa tri mladunčeta. Ali ima i došljaka. To je par mužijaka koji se pojavljuju samo za vreme parenja, mada ženke redovno rađaju mladunce – po dvoje, troje, kada odrastu oni takođe nestaju.
Za praćenje puteva irbisa najbolje je koristiti satelitske ogrlice. Neprocenjiva informacija je dobijena prošle godine, kada je uz pomoć radio-odašiljača praćen mužijak po nadimku Mongol. Njega su snabdeli ogrlicom za vreme posete Vladimira Putina nacionalnom parku i pustili na slobodu. Nažalost, posle nekoliko dana veza se neočekivano prekinula. Prem podacima sa kamera ispostvilo se da je Mongol oštetio antenu predajnika, očigledno prelazeći stenovite vrhove. Sada naučnici nameravaju da ponove pokušaj i da stave ogrlice drugim mužijacima.
U prirodi irbis nema konkurenciju – on je na vrhu lanca ishrane. Njegovi glavni neprijatelji su lovokradice. Radi raskošnog pegavog krzna oni su spremni da bespoštedno istrebljuju retke mačke koje mogu da se na prste izbroje. U Sajano-Šušenskom nacionalnom parku trude se da stvore takve uslove da irbis živi komforno i da se broj pegavih lepotana stalno uvećava.
- Izvor
- Golos Rossii, foto: © ru.wikipedia.org/ Irbis1983 / vostok.rs
- Povezane teme
- Rusija
- životinje
- istraživanje
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Zapad se priprema za rat punog obima do 2030. godine, izjavio je zamenik ministra spoljnih poslova Aleksandar Gruško...
Američki predsednik je, kako se navodi, pozvao izraelskog premijera da ne pokreće ponovo rat punih razmera sa Iranom....
Biro Skupštine država članica Međunarodnog krivičnog suda (MKS) suspendovao je tužioca Karima Kana, koji je optužen za seksualno uznemiravanje, navodi se u saopštenju za javnost organizacije. Kan je svojevremeno...
Izjava američkog sekretara za rat usledila je u trenutku kada se Brisel priprema da sprovede najambicioznije migracione reforme u poslednjih nekoliko godina....
Na redovnom brifingu vanredno održanom 4. juna pod krovom Sanktpeterburškog međunarodnog ekonomskog foruma, i koji je u najvećem delu bio posvećen terorističkom zločinu kijevske hunte u Starobeljsku, Marija Zaharova...
Ostale novosti iz rubrike »















