Bošnjačka elita ruši BiH i mijenja granice Srbije i Crne Gore

SSSR se raspao. Jugoslavija se razbila. Ovi procesi djelovali su kao nešto loše za najmnogobrojnije narode u tim državama, ruski i srbski. Kao vjerujući čovjek i, samim tim, suštinski optimista, vjerujem da sve što se dešava ide na dobro, bez obzira što nekad nismo u stanju da razumijemo događaje, ponekad i tragične. Sve, pa i države, ima svoj smisao postojanja, ali i vrijeme stvaranja, kulminacije i pada. Velike spoljašnje sile okomile su se na SSSR i Jugoslaviju. Ruski i srbski narod, braneći nešto što je već sklono padu (vrijeme SSSR-a i Jugoslavije je curilo), samo bi potrošili vrijeme, ogromnu energiju i novac. I još bi u tim državama izazvali međusobnu mržnju i sukobe. A branili bi, zapravo, one države koje nisu na dobar način štitile njihove interese i identitet. Ovako, spontano ili ne, u taj proces razgradnje država utisnuta je rodoljubiva energija koja je bila svojevrsno kormilo koje je odredilo drugačiji pravac od zamišljenog. Posljedice takvog procesa sa takvim kormilom jesu stvaranje istinske ruske države, koja je u usponu - ekonomskom, vojnom, političkom, ali i duhovnom, moralnom i demokratskom. Upravo ove osobine omogućiće šire integracije na zdravim i boljim temeljima od onih na kojima je počivao SSSR prije raspada. I, zato ima smisla govoriti o raspadu SSSR-a, stvaranju države Rusije i ponovnoj integraciji na drugačijim osnovama, kao dobrom procesu. 

 

Što se tiče razbijanja Jugoslavije, čini mi se da taj proces nije još ni blizu završen. Mogući su mnogi, različiti i teško predvidivi događaji. Kada je u pitanju sadašnja Srpija, mogao bih podržati ideju Dveri o ukidanju autonomije Vojvodini. Ali, takva strategija podrazumijevala bi jak i jedinstven rodoljubivi Beograd. Nažalost, više decenija unazad, Beograd ne samo što nije jedinstven u smislu zaštite interesa i identiteta srbskog naroda, nego je direktno ugrožavao taj identitet i interes. U ovom tekstu ne želim da se bavim tom vrstom strategije, već da nastavim sa osjećanjem da se sve loše može okrenuti na dobro. Navešću samo dva procesa koja su loša po srbski narod. To je proces stvaranja tzv. prirodne – velike Albanije (na prostoru Srpije, Crne Gore, Makedonije i Grčke) i proces otvaranja bošnjačkog pitanja koje sadrži i stvaranje bošnjačkih nacionalnih teritorija, koje bi se kasnije povezale (na dijelovima Srpije, Crne Gore i BiH). 

 

Odgovor na ove procese, pa i na stvaranje nezavisne Vojvodine, treba da bude otvaranje srbskog nacionalnog pitanja na Balkanu. Prvu fazu rješavanja srbskog nacionalnog pitanja okarakterisalo bi stvaranje srbskih nacionalnih teritorija koje bi imale svoju samoupravu. Tamo gdje su Srpi većina, oni moraju da pokažu snagu da to i urade. Na primjer, na sjeveru Kosova i Metohije, u dijelu Crne Gore, pa čak, ako krene proces stvaranja nezavisne Vojvodine, bolje bi bilo da to rade srbski rodoljubi, nego oni koji će učiniti da se u takvoj Vojvodini piše isključivo latinicom, govori nekim vojvođanskim jezikom i stvara od srbskog naroda nešto drugo. Te nacionalne teritorije sa svojim samoupravama kasnije se mogu integrisati. Zašto otvoreno govorim o srbskim nacionalnim teritorijama i srbskoj državi? Zato što su drugi narodi na Balkanu riješili nacionalno pitanje. Navešću samo primjer Hrvata. Dok su bili u Jugoslaviji, borili su se za nacionalnu državu. Kada su se za nju izborili i protjerali većinu Srpa, i u Hrvatskoj ostvarili ogromnu prednost u smislu da su većinski narod (oko 95 posto), tek onda govore o građanskoj državi i principu jedan čovjek - jedan glas. 

 

Kada su u pitanju Bošnjaci, Islamska zajednica BiH i bošnjačka elita ruše BiH i žele da promijene granice Srpije i Crne Gore. Jedan od prvih koraka je da oni pozivaju građane BiH da se na probnom popisu izjasne isključivo kao Bošnjaci, a ne slobodnom voljom i kao Bosanci, Muslimani, ili, čak, Srpi-muhamedanci. Na ovaj način, povećao bi se broj Bošnjaka, afirmisao bi se bošnjački narod, a paralelno se to radi u Srpiji i Crnoj Gori. Tako bi se došlo do krajnjeg cilja- stvaranja države Bošnjakije.

 

Smatram da je dobro što se i Državna zajednica Srpija i Crna Gora raspala. Ona nije počivala na zdravim temeljima, a njeni građani nisu se međusobno razumjeli. Dobro je što srbska vlast nije vršila nikakav pritisak kako bi opstala takva državna zajednica, što bi dovelo do mržnje. Za srbske interese, mnogo je bolje da se upravo u nezavisnoj Crnoj Gori probudi uspavano autohtono srbstvo. I, ukoliko Crna Gora bude ugrožena procesom stvaranja prirodne Albanije i tzv. Bošnjakije, te otriježnjeni Crnogorci kažu: «Braćo Srpi, pomozite!», da oni i pomognu. 

 

U ovom tekstu spomenućemo i najgori scenario. SAD su podržale, omogućile i obezbijedile proglašenje tzv. države Kosovo. One će podsticati i Tursku da finansijski, ali i na druge, različite načine uđe na Balkan. Takvo širenje Turske uz saradnju sa Albancima i Bošnjacima dovešće ih do tačke sa koje nema povratka, a korak naprijed je novi balkanski rat. 

 

 

Banja Luka, 

22.10.2012.                                  

                                                                   

Predsjednik Pokreta

Dane Čanković