Žrtva zavjere

Dr Radovan Karadžić bio je i ostao simbol otpora sa svih strana ugroženog srpskog naroda, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u vascijelom srpstvu. Vjerujem da će istorija koju tek treba napisati reći da je dr Radovan Karadžić kao predsjednik Republike Srpske spriječio da Srbi po treći put u 20. vijeku budu zatečeni na spavanju i genocidno satrveni, kao što im se to desilo tokom prethodna dva rata. Kao istoričar želim da naglasim - u egzistencijalnim situacijama nema "komandne odgovornosti", jer je sam narod komandant svoje sudbine.
Dr Karadžić kao ratni predsjednik Republike Srpske pravio je i greške, ali ko to može potpuno kontrolisati ćudi građanskog rata. Njegov istorijski promašaj je što je slušao neke ideologizatorske savjete Zapada, mirotvoračko dozivanje od strane Slobodana Miloševića i glas zapadnjačke "neruske" Rusije Jeljcina i Kozirjeva. Njegov je promašaj što nije pobjedu naroda, koja je bila izvjesna, doveo do kraja.
Ponovio je srpsku naivnost kralja Aleksandra, kneza Pavla, generala Mihailovića...
Istorija će reći: Karadžić i njegov srpski narod su žrtve bjelosvjetske zavjere, iza koje se krije Vatikan i zapadna politika uklanjanja Srba kao "stvarnog ili potencijalnog uporišta Rusije". Kalkulanti su pri tome računali da Jeljcinova Rusija i ne zna ko su Srbi, pa je u svojim neosnovanim političko-teorijskim uravnilovkama pravila "diplomatske ekvidistance", miješajući "babe i žabe". Neki krugovi u Moskvi ni danas ne znaju pravo stanje. Da znaju ne bi dozvolili da haški tribunal progoni žrtve, one koji su ginuli sa Rusijom na usama, a ostavlja na miru genocidne ubice. Da zna pomogla bi Srbiji da se izvuče iz stanja malodušničkog pokajništva, da ekonomski stane na noge, pomogla bi joj da dobije ratne reparacije za Drugi svjetski rat (od Njemačke i nasljednika NDH) i za NATO agresiju 1999. godine, koju je dozvolio i Jeljcinov režim.
Žao mi je što je dr Karadžić dopao Hagu, simbolu sluganstva prema zapadnoj neprincipijelnoj politici. Posebno mi je žao što će i ova srpska žrtva kompromitovati vascijelo srpstvo, i za ovu i za buduće generacije.
Nesumnjiva je namjera kalkulanata da se, kao i u slučaju inkriminacija Miloševića, Mladića, Šešelja i drugih, promijene odnosi između uzroka i posljedica, ubice i ubijenog. Nije li stoga krajnje vrijeme da se prestane sa dodvoravanjem onome koji ti sve oduzima, čak i svetu zemlju? Nije li krajnje vrijeme da se Srbija i srpstvo bezrezervno naslone na onoga koji ti pruža podršku, koji te jedinoj može spasiti, prema preporođenoj Rusiji, koja je primjer sklada tradicije i novih vrijednosti.
Naglašavam, sve ovo što nam se dešava krije jedan podli cilj - prebaciti odgovornost na žrtvu, i za NATO agresiju i za genocid tokom Drugog svjetskog rata. Sve su ove ujdurme rezultat potajnog dogovora "američke batine" i vatikanske pameti.
Vjerujem da je Zapad do kraja kompromitovao svoju navodno demokratsku i humanitarnu misiju, ogadio nam Evropsku uniju. Vjerujem da poslije hapšenja Karadžića neminovno dolazi do promjene odnosa partijsko-političkih snaga, jer su ideološki i moralni rezoni koalicionara dovedeni do potpunog sumraka, do raskola na nivou svih sljedbenika.
Mislim da Radovan Karadžić treba da da samo jednu izjavu, izjavu koja će podići na noge vascijeli srpski rod. Neka bude što biti ne može!