Sedam godina moj brat Slavoljub počiva tamo gdje vlada čistota duše i pravda.Svakodnevno prolazeći pored mjesta gdje je Slavoljub, smrtno pogođen pao, proživljavam prizor one kobne noći kada sam ga vidjela u lokvi krvi. Sedam godina je prisutan u svakoj mojoj priči u svakom detalju mog života. Sedam godina roditelji mu dva puta dnevno, ujutru i predveče, obilaze vječnu kuću.
Za Slavoljubom, za njegovom dubokom i širokom brazdom čovječnosti, za njegovom hrabrošću, tuguje Podgorica, grad u kojem je živio i radio, tuguje i Bijelo Polje, grad u kojem je rođen, rastao i stasao do ličnosti. Tuguje za njim i Crna Gora, za njegovom moralnom hrabrošću, blagošću i mudrim riječima, jer bio je neustrašivi pobornik pravde i borac za pravnu državu i vladavinu prava.
Na žalost, moj brat za sobom nije ostavio nasljednike, svoju djecu koja bi se njegovim imenom kazivala. Umjesto toga, ja sam napisala knjigu pod nazivom ’’Slavko, čovjek koji je previše doznao,’’ omogućila izdavanje guslarskog CD-a pod nazivom ’’Pogibija Slavoljuba Šćekića’’i posvetila mu svoj magistarski rad.
Gazeći po trnovitom putu do pravde, sedam godina nastojim da na optuženičkoj klupi pored optuženih Bigović Ljuba, Vujadinović Ljuba, Boreta Saše i Šćekić Milana-Čile, sjednu još nalogodavac i preostali učesnicu Slavoljubovog ubistva.
Smatram da su nedovoljno ili uopšte nijesu ispitane osobe za koje sam sigurna da dosta toga znaju o okolnostima vezanim za Slavoljubovo ubistvo. Zahvaljujući ćutnji tih zaplašenih ’’malih ljudi,’’nalogodavac i preostali učesnici ubistva mog brata su van domašaja pravde. Pokušavam da shvatim te zaplašene ’’male ljude’’ koji kao nojevi zavlače glave u pijesak i čekaju da opasnost prođe. Pokušavam da opravdam taj njihov strah, ali iskreno ne mogu, jer nema opravdanja.Ima li opravdanja za sudski postupak koji je vođen SEDAM dugih godina, pri čemu su zbog grešaka dva puta padale sudske presude. Da li su to bile slučajne ili namjerne greške, pokazaće vrijeme, uglavnom zbog njih niko nije snosio odgovornost. Naprotiv, sudije sa ’’greškama’’ dobro su se snašle.
Zbog pravde i istine, zbog nastojanja da se licu pravde privedu nalogodavac i preostali učesnici Slovoljubovog ubistva, zbog nastojanja da optuženi dobiju maksimalne kazne zatvora, izložena sam prijetnjama i uznemiravanju. Svima onim koji pokušavaju da me zaplaše, poručujem da neće uspjeti, jer nije me strah... Nprotiv, sve ću preduzeti da nalogodavac i preostali učesnici budu privedeni licu pravde.
Nakon što je dva puta ukidao presude Višeg suda, Apelacioni sud je napokon donio jedinu ispravnu odluku kojom je potvrdio kazne izvršiocima i organizatorima ubistva mog brata. Ne mogu da nađem prave riječi kojima bih opisala osjećaj zadovoljstva zbog ove potvrđujuće presude Apelacionog suda... Okončana je agonija koja je trajala sedam godina... Dugih sedam godina, porodici je krvarilo srce gledajući ispred sebe nasmijana i prkosna lica ubica našeg Slavoljuba.Ovom presudom, Slavoljuba ne možemo vratiti, to je bolna istina, ali su barem zlikovci koji su ga lišili života dobili zaslužene kazne...
Istina, samo smrtna kazna bila bi adekvatna ovom zločinu, ali na žalost ona je ukinuta...
Odluka Apelacionog suda nije konačna... Ako se branioci osuđenih budu žalili na odluku Apelacionog suda, onda će o njoj odlučivati Vrhovni sud...
Krivica osuđenih za ubistvo mog brata je dokazana i tu nema dileme. Apelacini sud je potvrdio presudu Višeg suda koja je zasnovana na čvrstim i neoborivim dokazima...
Ova presuda je samo jedan korak do zadovoljenja pravde u potpunosti... Sledeći korak je otkrivanje, hapšenje i kažnjavanje nalogodavca i preostalih počinilaca ubistva mog brata... Jedino tako će pravda u potpunosti biti zadovoljena....