Protestant nije uspeo da pomiri Muslimane i Hrvate
Sredinom februara 1996. godine donet je zakon o slobodom kretanju u Mostaru - jednom od najnemirnih bosanskih gradova.
U Mostaru su oduvek bile dve civilizacije i dve religije - katolička i muslimanska. Nemačka je skoro dve godine pokušavala da konačno izmiri Hrvate i Muslimane. S tim u vezi, na je uložila 200 miliona maraka, a da ne pominjemo ogromna humanitarna sredstva iz fondova EU. Sa pomirenjem je išlo sporo, ali disciplinovani i tvrdi Nemci, zajedno sa Amerikancima, naterali su dva naroda da opet žive "pod istim krovom".
Prvi dan slobode u Mostaru prošao je bez ikakvih incidenata. On se, istina, poklopio sa velikim muslimanskim praznikom Kurban-bajramom, dok su Hrvati tih dana slavili odlazak zime sa karnevalom i šarenom maskenbalskom povorkom, tradicionalnom u zapadnoj Evropi. U Mostaru se tih dana okupilo mnogo novinara, kojima je predstavnik EU, Nemac Hans Košnik, jedva stizao da daje intervjue. Naravno, najviše pažnje situaciji u Mostaru su obraćali Nemci i Italijani. Nemačka je bila glavni sponzor i pokrovitelj grada, dok je Italija u to vreme predsedavala EU.
Zašto je Mostar izazivao toliko pažnje? Stvar je u tome što je grad postao prestonica Federacije Bosne i Hercegovine. Ona je stvorena u martu 1994. godine, na inicijativu američkog predsednika Bila Klintona, kao rezultat uspevših pregovora Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića u Vašingtonu.
U Mostaru, kao u kaplji vode, ogledale su se sve protivrečnosti i uvrede, koje nikada dva naroda nisu uspela da oproste jedni drugima. Mnogi komentatori i analitičari su smatrali da se radi o prisilnom partnerstvu. Ovim su se, delimično i objašnjavale tenzije u Mostaru. Ali bez Federacije ne bi bilo mira u regionu. Nakon Mostara, na redu je bilo rešavanje problema u gradovima Posušju, Ljubuški, Grudima i Širokom Bragu, gde su uglavnom živeli Hrvati.
U Federaciji je bio jedan zadatak – normalno funkcionisanje i sprovođenje Dejtonskog sporazuma. Ako bi se srušili Mostarski i federalni eksperimenti, time bi opet moglo doći do rata. Onih koji su dolivali ulje na vatru, bilo je više nego dovoljno. Naravno, Izetbegoviću su bile draže islamske vrednosti. Turska i bogati muslimanski svet dao je veliki doprinos uspostavljanju Bosne i Hercegovine.
U Mostaru su uklonjene sve barikade i ukinut je režim propusnica. I Muslimani i Hrvati su počeli da se slobodno kreću po gradu, a neki su čak poželeli i da se vrate u svoje stare stanove, koji su sada imali nove vlasnike. Spaljujući za sobom sve mostove 1993. godine, ovde niko nije očekivao da će morati da u bliskoj budućnosti ponovo uspostavlja nove. I ne samo mostove, već i ljudske i nacionalne odnose. Nemirni grad na Neretvi je stvorio od bivšeg gradonačelnika nemačkog grada Bremena Hansa Košnika jednim od najpoznatijih ljudi u Evropi. Nemačka televizija je prikazala emisiju posvećenu Košniku i njegovoj dvogodišnjoj misiji u Bosni.
Reči hvale o Hansu Košniku imali su nemački kancelar Helmut Kol, bivši gradonačelnik Jerusalima Tedi Kolek i Lućano Pavaroti. Hans Košnik je dao reč EU da će mostarsko pitanje dovesti do kraja. Ali, ubrzo je dao ostavku. Šta se zaista dogodilo i zašto je odlučni i iskusni majstor za kompromise iznenada odlučio da se povuče? Nemački ministar inostranih poslova Klaus Kinkel - dugogodišnji prijatelj Košnika, rekao je da je njegovog prijatelja pogodila scena kojoj je bio svedok u februaru u Mostaru. Ispostavilo se da su stanovnici grada javno spalili lutku sa likom predstavnika. Tada je shvatio da je Mostar za njega završena priča.
Šta je izazvalo toliko nezadovoljstvo kod Hrvata i Muslimana prema bivšem "spoljnom predstavniku" iz Bremena? Možda neočekivana promena "dejtonske šeme" Mostara. Napravljeni su ustupci Muslimanima, a zatim Hrvatima u centralnom delu grada. Na Balkanu je svima odjednom teško ugoditi. Kao što je teško pomiriti ljude koji su do pre dve godine pucali jedni na druge, rušili mostove, crkve i džamije. Možete investirati milijarde maraka, dolara, postavljati različite posrednike, i slično ali gorčina gubitka i krv srodnika se ne može brzo zaboraviti. I to je bila i jeste glavna prepreka za normalizaciju stanja u regionu. Mostar i Sarajevo su još jednom pokazali Evropi i NATO da su balkanske nesuglasice toliko komplikovane da će trebati decenije da opet ovde zavlada mir i prijateljstvo, kao u danima maršala Tita i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Konstantin Kačalin,
- Izvor
- Glas Rusije/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Zapad se priprema za rat punog obima do 2030. godine, izjavio je zamenik ministra spoljnih poslova Aleksandar Gruško...
Američki predsednik je, kako se navodi, pozvao izraelskog premijera da ne pokreće ponovo rat punih razmera sa Iranom....
Biro Skupštine država članica Međunarodnog krivičnog suda (MKS) suspendovao je tužioca Karima Kana, koji je optužen za seksualno uznemiravanje, navodi se u saopštenju za javnost organizacije. Kan je svojevremeno...
Izjava američkog sekretara za rat usledila je u trenutku kada se Brisel priprema da sprovede najambicioznije migracione reforme u poslednjih nekoliko godina....
Na redovnom brifingu vanredno održanom 4. juna pod krovom Sanktpeterburškog međunarodnog ekonomskog foruma, i koji je u najvećem delu bio posvećen terorističkom zločinu kijevske hunte u Starobeljsku, Marija Zaharova...
Ostale novosti iz rubrike »















