Povodom drugog izdanja knjige vladike Artemija-
Iz štampe je izašlo drugo izdanje knjige vladike Artemija „ODBRANA pravoslavnog ispovedanja vere OD KRIVOVERJA prof. dr Ignjatija Midića episkopa braničevskog.“
Neverovatno, ali istinito, prvo izdanje ove dušekorisne knjige je razgrabljeno za nepune tri nedelje.
Zašto?
Zato što oni koji „govoreći da su mudri poludeše“ (Rim. 1,22) uneše pustoš u naše duhovne prostore. Lažni učitelji prevarno izvedoše srbske bogoslove i sav srbski rod iz svetosavskog vrta u verolomnu jeretičku pustinju ekumenizma u kojoj su, odavno, presahnuli izvori vode žive. I tako nas poče mučiti žeđ.
I šta biva?
„Kao što košuta traži potoke, tako duša moja traži tebe, Bože!“ (Ps. 42,1)
I kao što opustela žedna zemlja, ispucala od žega i vrućih vetrova, upija kapi blagorodne kiše i iz nje iznova proklija život, tako je i ova dušekorisna knjiga vladike Artemija svojevrstan radostvorni oblačić koji je zakloniio umorne duše od pripeke zloverja, bezverja, krivoverja, laži, obmana, prevara, izdaje…
Ova knjiga je još jedan Jakovljev studenac kome žure oni u čijim srcima žubori stih Psalmopojca: „Žedna je duša moja Boga, Boga živoga…“ (Ps. 42,2).
Crkvu našu svetu, u ovom zlovremju izdadoše lažni pastiri. I budući da su vlasti imajući u Crkvi napustili stražu, na koju su postavljeni sa zadatkom da čuvaju i sačuvaju veru svetih i bogonosnih otaca našijeh, na stražu se sprema narod. Onaj narod – koji je, vo vjeki vjekov, bio i ostao „čuvar vere“ – kako ustvrdiše Sveti Oci, kreće na svoj bogodani zadatak: Na ustanak za odbranu Pravoslavlja. Pravoživlja.
Uza se, poput Davida, narod Božji uze praćku. A vladika Artemije vernom narodu dodade ,,kamenčić”: knjigu ,,Odbrana pravoslavnog ispovedanja vere od krivoverja…”
Od čijeg krivoverja?
Da li sje to samo krivoverje ep. Ignjatija?
Ne, nije, narode srbski!
To jeste bilo krivoverje ep. Ignjatija, sve do 2007/2008. Od tada, kada su gospoda episkopi, Sinod i Sabor SPC dobili na ruke ovu knjigu i kompakt disk, to više nije krivoverje ep. Ignjatija.
To je, avaj, krivoverje svih onih koji ćutanjem odobriše da se jeretičko seme seje po srbskoj, pravoslavnoj, svetosavskoj njivi.
Jer, “ćutanje” je najglasniji govor raslabljenih homodupleksa. S jedne strane, oni se ćutanjem saglašavaju, aminuju, odobravaju… svetogrđe na bogoslovskom fakultetu preko koga se širi duhovna trulež i zaraza u narodu. Sa druge, pak, strane, oni ćutanjem izdaju Boga.
O knjizi vladike Artemija sam promucao nekoliko rečenica, u susret prvom izdanju, u tekstu ,,TRUBAČ NA UZBUNU”.
U susret ovom, drugom, izdanju knjige vladike Artemija, želim da odškrinem „Tamnički prozor“ vladikinog učitelja i zemljaka, Svetog Nikolaja Lelićkog, moleći vas, braćo Srbi i sestre Srbkinje, da priklonite svoje uho tom prozoru. Iza njegovih rešetaka začućete priziv:
„Pridite poklonimo se caru Bogu našem. To je poziv svetih proroka i svetih apostola. To je poziv crkve. I svi koji su se odazvali nisu se postideli…
Pridite poklonimo se Hristu caru Bogu našemu. Tako su vikali mučenici hrišćanskim mučiteljima. A mučitelji su njima preteći govorili: Ako se ne poklonite kipu ćesarevu, onda ste izdajnici i veleizdajnici. Jer je ćesar Bog na zemlji, njemu se treba klanjati. Na to su mučenici, u krvi i ranama do poslednjeg izdisaja odgovarali. Samo je jedan jedini čovek u svetu bio pravi, večni i besmrtni Bog, a to je Gospod naš Isus Hristos od Deve rođeni, koji je za nas umro i za koga evo mi umiremo. Umro je i vaskrsao je, i nije sad mrtav, nego živ. Priđite, dakle, bedni neznabošci i poklonimo se svi besmrtnom Hristu caru Bogu našemu. – Ko je god poslušao ovaj poziv svetih junaka Hristovih, taj se nije nikad postideo, i nije se plašio od smrti nego se radovao smrti…
Pridite poklonimo se samome Hristu caru i Bogu našemu. Tako trube svešteni trubači po svoj vasioni, evo već dve hiljade godina. Nema cara osim Hrista. Nema Boga osim Hrista. Nema Spasitelja osim Hrista. Nema iscelitelja, ni vaskrsitelja, osim Hrista. Ajdete, deco Božja, pridite, poklonimo se i pripadnimo s vapajem za pomoć samome Hristu caru i Bogu našemu.
Ko god je poslušao ovaj trubni glas, taj je u životu pravo hodio, u mukama junački se borio, na smrti se radovao, a u onom svetu sa Hristom carovao, i caruje. Vaistinu, niko se nije postideo.
Pridite, poklonimo se zlatu. Zlatom se može sve kupiti. Zlato je naše jedino svemoćno božanstvo. Tako viču mamonisti, sledbenici prastarih poklonika demonu – mamonu.
Drugi opet viču: pridite, poklonimo se čeliku. Čelikom se može sve pokoriti. To je božanstvo modernog vremena.
Ali koji su se god poklonili zlatu, umrli su od gladi. I koji su se poklonili čeliku, od čelika su poginuli.
Uvek, početak dao je za pravo satani, ali je kraj uvek dao za pravo Hristu. Zato svi vi, koji ste se osvrtali, ne osvrćite se više. I koji ste se kolebali, ne kolebajte se više. I koji ste sumnjali, ne sumnjajte više!“ (Podvlačenja M.S.)
Poštovani čitaoče,
Ova knjiga će ti pomoći da se ne osvrćeš više!
Da se ne kolebaš više!
Da ne sumnjaš više!
Nego da ustaneš u odbranu one vere koju ti đedovi predadoše.
I da je takvu, čistu, neokaljanu, peuprljanu izneseš do unuka tvojih.
I da im je predaš, uz amanet, da je čuvaju i sačuvaju za daleka neka pokoljenja.
Dabogda tako i bilo.
Amin.