Kad srce progovori - Milici s ljubavlju
Svakodnevno u zločinačkoj agresiji ginu djeca. Zlikovci su im oduzeli djetinjstvo, umjesto u vrtiće i škole šalju ih u skloništa. Na zvuk sirena drhte mala srca. Mlade živote odnose bombe, a neprijatelj se izvinjava, dok zla vještica Madlen tvrdi da to čini iz ljubavi prema Srbima.
Ove godine stiglo je nekakvo drugačije proljeće. Stigli su i novi klinci, ali umjesto na livadici ispod moje terase provode dane u kući čekajući zavijajući zvuk sirena, a posle njih noći provode u skloništima. Tamo, duboko ispod zemlje, igraju neke druge igre zbunjeni zbog zabrinutih pogleda majki dok su očevi na braniku Otadžbine. Moja unuka Sara kaže: ”Deda, opet moramo u sklonište, nevaljale čike opet pucaju u bacaju bombe”.
Nažalost, nisu sva djeca stigla u sklonište, neće sva stići na livadicu da se igraju, neće se neke plave, crne ili smeđe glavice pojaviti na livadicama između bijelih rada, ljubičica i maslačaka. Vazdušni pirati su bacili bombe na Batajnicu. Jedan njihov geler prekinuo je život trogodišnjoj Milici Rakić, na noši u kupatilu. Gledajući tužno njenu sliku u novinama ne mogu da zadržim suzu u oku. Bilo je još suza u mom oku, ali ova je zbog vječite ljubavi prema djeci, ali i zbog bijesa što svjetske barabe uništavaju mladost ove zemlje. Nikada im to svijet neće oprostiti, bar onaj dio svijeta koji ima dušu, bezdušni me ne interesuju.
Milice, umjesto da ukrašavaš naše livadice trčeći po njima, razbojnici su ti uzeli život u vrijeme kada si trebala da procvjetaš svojim roditeljima, svom bratu i onima koji te znaju. Nažalost, sada te znamo svi mi koji tugujemo za tobom. Tvoja slika ostaće čitav život u sjećanjima. Nikada tvoje okice ne mogu nestati iz našeg oka.
Milice, zbog tebe neka se rodi još mnogo Milica, Miloša, Lazara...
Nažalost, ima i onih koje tvoja smrt nije kosnula pa ni jednom riječju da se oglase u svojim glasilima. Ne mogu, jer bi morali okriviti svoje zaštitnike, one čiji su im interesi bliži od zapaljenih sela i gradova kojima jašu jahači Apokalipse. Pored Milica, Lazara, Stefana i Miloša, nažalost, imamo i Brankoviće.
Boško Antić, kontraadmiral u penziji, IZ RATNOG DNEVNIKA “PEROM PROTIV ‘NEVIDLJIVIH”
- Izvor
- Spomenik nastradaloj deci u NATO bombardovanju u Tašmajdanskom parku u Beogradu i devojčica Milica Rakić (3) jedna od žrtava/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Boravak u velikom gradu često nosi izazove koji mogu uticati na ukupni doživljaj putovanja ili poslovnog dolaska. Tempo života, saobraćajna opterećenja i rasprostranjenost urbanih sadrž...
Poslovni putevi često nose dozu užurbanosti, rasporeda koji se menja u ...
Priprema deteta za letovanje na moru može biti uzbudljiva, ali i stresna aktivnost za roditelje, pogotovo ako je to prvo putovanje sa mališanom. Ključ je u tome da se...
Aerodromi su ogromne vazduhoplovne luke, uglavnom biseri metrop...
Najposećenija banja među domaćim turistima, i po mnogima najlepša, već decenijama unazad nosi nadima Kraljica banja. Vrnjačka Banja je jednako posećena kako među mlađom pop...
Ako prvi put posećujete Beograd i želite da za kratko vreme steknete uvid u burne istorijske periode koje su se odrazile na njegov današnji izgled, možda je najkraći put...
Ostale novosti iz rubrike »
SLIKA SEDMICE
VIDEO
VIDEO
VIDEO
