Flaširana voda - kapitalistička prevara?!

Uspjeh flaširane vode jedan je od mnogih velikih misterija kapitalizma. Prodaja ide dobro iako mnoge studije konstantno pokazuju da je obična voda iz slavine, koja prema nekim procjenama čini 40% čitavog volumena flaširane vode, čišća od flaširane. Što se zdravstvenih blagodati flaširane vode tiče, one su najmanju ruku nedokazane.

Kada uporedimo cijene iste količine flaširane vode i one iz slavine, ova prva u nekim slučajevima može biti i do 1000 puta skuplja. Zaista, čak i u vremenu u kojem cijene nafte divljaju, litra flaširane vode je u nekim slučajevima i skuplja od litre goriva. Povrh svega posljedice po okolinu koje nastaju transportovanjem takve vode te proizvodnje i odlaganja plastične ambalaže su velike, piše Economist.

Bilo kako bilo, prodaja flaširane vode cvjeta. Godine 2006. Amerikanci su potrošili oko 11 milijardi dolara kupujući 31,2 milijarde litara flaširane vode.

Štaviše, veliki proizvođači sokova polažu velike nadu u svijetlu budućnost flaširane vode te u novu vrstu "cool" napitaka, odnosno voda sa "zdravim sastojcima". U maju je Coca-Cola platila 4,1 milijardu dolara za Glaceau, kompaniju koja pravi vitaminsku vodu. Čak i mi koji u Sarajevu živimo i imamo Vrelo Bosne, opet pružimo ruku do frižidera i kupimo Olimpiju, vodu koju puni Coca-Cola "iz podnožja naših planina".

Ipak, koji su racionalni razlozi za kupovinu flaširane vode? Pogodna je za nošenje gdje god krenemo. Također, mnoštvo kupaca (ispravno) sumnja u čistoću vode iz slavine. Kupci tvrde da je možda i čista u postrojenjima za vodu gdje je i testiraju, ali da li je takva dok prođe kroz stare cijevi stambenih i poslovnih zgrada i dođe do slavine?

Povrh svega postoji vjerovatnoća (barem u zapadnom svijetu) da ljudi flaširanu vodu kupuju zato što smatraju da je sigurnija i za razliku od vode iz slavine ne može biti kontaminirana raznim otrovima. Ako kojim slučajem neko uspije infiltrirati otrov u flaširanu vodu, šteta i sanacija iste je mnogo manja i lakša. Zahvaljujući terorističkim prijetnjama i strahu, privredna grana (trulog) kapitalizma cvjeta.

Možda je popularnost flaširane vode još jedan vid kapitalističkog rasipništva. Sa druge strane, možda je to potvrda dobrog kapitalizma. Flaširana voda digla je standarde kvaliteta i sigurnosti voda. Na kraju možda to i nije tako bitno nama koji sjedimo za računarima i radimo solidne poslove. Sa druge strane bitna je onima koji ne mogu platiti pristojnu sumu novca da bi imali "zdravu i sigurnu vodu", koja je na kraju krajeva ipak esencija života.