Vlada Crne Gore uvodi porez na disanje (PND) od 1. januara 2013.
To je trebalo da uradi od ovog januara. Toliko je, ipak, dobra da će odložiti novo „šibanje“ naroda i 2012. će koristiti samo za promociju. Slogan je već smišljen: „Navikavajte se da živite bez života“.
Budući predlog zakona o PND, sadržaće posebno rješenje za one koji dišu previše. Preciznije – ko odstupi od potrebne doze vazduha, bez obzira što ga plaća, biće i kažnjen. I taj novac će se sliti u državni budžet. Vlada će ga proslijediti domaćim biznismenima i stranim „strateškim“ partnerima. Pod sloganom „ PND je vaš vazduh“.
Licencu za prodaju imaće Vlada i njoj bliska familija. Milijarde koje će prihodovati formalno će ići budžetu, kao i silne pare od privatizacije. Samo što budžet odvno curi i prihod od PDN mora pravo u ruke “ostvarenim” biznismenima.
Za uspješno oduzimanje vazduha – biće nagrađeno više Vladinih zvaničnika. Jedini uslov je da novac čuvaju u najmilijoj banci sa magičnih 11 miliona odnosno jednim milionom 11 puta (poznato prvom blagajniku za finansije stare (iste) Vlade).
Uvode i posebnu mjeru za one koji kradu vazduh. Tužilaštvo će “pristupiti provjerama”. Akcenat će biti stavljen na djelo ” lake krađe sa teškim posljedicama”.
Nego, o tom potom. Do uvođenja PND, ima drugih briga. Treba se navikavati na učestale cjenovne udare. Ko ne zna kako, neka se obrati predsjedniku Vlade, baš je nedavno rekao da tako treba.
Može i Savezu sindikata. Vođe tog sindikata inače se više ne bave prevaziđenim reliktom komunizma – sindikalnom solidarnošću, već modernim konceptom – dodvoravanje Vladi!
Kad li će Sindikat koji 20 godina „pije kafu“ sa vladajućim partnerima shvatiti da je njihov dijalog doveo do toga da Crna Gora izgubi radna mjesta! Kakve su to vođe sindikata koje ne podržavaju protest koji bi pokazao nezadovoljstvo građana, bivših radnika, onih koji redovno ne primaju plate, koji djeci moraju da objašnjavaju da nema novca za školski doručak? Hoće li “dijalog” zaustaviti oporezivanje disanja?!
Siti Crnogorci su uvijek optimisti. Zato samo vide „socijalnu demagogiju“. Gladni nikom ne vjeruju. To je dovoljan razlog da kažu NE – urušavanju životnog standarda!
Imaju priliku da pokažu da tržišne cijene ne mogu biti izgovor za bezočne netržine dilove.
Da makar pokažu da ne mogu da podnesu poskupljenja hrane, struje, goriva, vode, liječenja, knjiga za osnovno obrazovanje, registracije vozila, najskuplje telefonske impulse…
Da pošalju poruku Vladi da je socijalna situacija alarmantna. Da bez pristojnih plata i bez posla neće da trpe cjenovne bičeve.
Ko je nezadovoljan, a uporno ćuti, stići će ga porez na disanje!
