Vapaj iz kuće aveti

Dok se ovih dana uveliko raspravlja o sudbini oronule zgrade u Srpskoj ulici, poznatije kao kuća "Levi", niko ne pominje šta će biti s njenim jedinim stanarom. Milomirka Oljača već 11 godina živi u ovoj ruševini, u uslovima nedostojnim za život čovjeka.

U jednostoban stan u ruševnoj zgradi na vlastitu odgovornost nastanila se 1994. godine, kao radnica tadašnjeg vlasnika objekta, preduzeća "Konzum".

- S obzirom na to da nisam imala uslova da plaćam stanarinu, bila sam prinuđena da se uselim s djecom. Do 2005. godine uslovi su bili podnošljivi. Međutim, te godine neko je skinuo pola krova, sada prokišnjava, nema struje i može da se sruši svaki čas - priča Milomirka.

Nakon što je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, 2005. godine, zbog opasnosti koju objekat predstavlja po građane, naložilo rušenje spornog objekta, Milomirka je prošle godine uputila peticiju Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, koja je odredila da se kuća tretira kao nacionalni spomenik do donošenja konačne odluke.

- Nismo dobili potrebnu dokumentaciju od Republičkog zavoda, pa smo primorani da odgodimo konačnu odluku o sudbini objekta, koja je trebalo da bude donesena prošle godine - rekao je Emir Softić, član ove komisije, protekle sedmice na sastanku u Banjoj Luci, posvećenom spornom objektu.

Sadašnji vlasnik objekta jeste Alen Dragoslav, kome je Zavod za zaštitu kulturno-istorijskih spomenika i prirodnog nasljeđa RS trebalo da uputi zahtjev za sanaciju kuće. U Zavodu kažu da kuća ima istorijsku vrijednost, ali ne ispunjava uslove da bi bila proglašena spomenikom od nacionalnog interesa.

- Ukoliko vlasnik u narednih sedam dana ne preduzme hitne mjere na saniranju objekta, tražićemo od Vlade RS da se objekat oduzme od vlasnika i da na staranje Gradu - stav je gradonačelnika Dragoljuba Davidovića.

I dok se vodi polemika o statusu objekta, Milomirka je zaštitu svog stanarskog prava potražila na sudu, tražeći da joj se obezbijedi odgovarajući smještaj.

- Kome god sam se obratila, svi su prebacivali loptu s jednog na drugog. Čekaju da se nešto desi, kako bi poduzeli nešto. Nije mi bitno ko je vlasnik, samo želim da se riješi moje pitanje, kako ne bih završila na ulici. Drugog mjesta za život nemam - naglašava Milomirka.