Godišnjica stradanja Srba u Ratkovićima

SREBRENICA - U Ratkovićima kod Srebrenice juče je obilježena petnaestogodišnjica stradanja dvadeset troje srpskih civila.

Na spomen-obilježju, podignutom prije tri godine u ovom selu, upaljene su svijeće i položeno cvijeće.

Sa komemorativnog skupa od Tužilaštva i Suda BiH zatraženo je da istraže i procesuiraju zločine počinjene nad Srbima u ovom selu.

- Za stravične zločine u Ratkovićima ni petnaest godina poslije, nažalost, još niko nije odgovarao iako se zna da su 21. juna 1992. godine u ovom selu ubijeni stari i nemoćni da se brane - rekao je sekretar opštinske Boračke organizacije Miloš Milovanović.

On je istakao da je poznato da su zločine nad mještanima ovog sela počinile njihove komšije iz Poznanovića i Moćevića "s ciljem da ubijanjem svih Srba i paljenjem njihovih kuća, zatru tragove srpstva na ovom prostoru".

Podsjećajući na tragične događaje mještanin Božo Pavlović rekao je da je u ovom selu bilo samo pet-šest sposobnih muškaraca i da su to njihove komšije znale.

- Selo su opkolili sa svih strana i napad počeli u ranim jutarnjim časovima. Napad je predvodio Dževad Malkić, učitelj iz Poznanovića, inače rođak sadašnjeg načelnika opštine Srebrenica Abdurahmana Malkića, koji je bio njegov zamjenik. Presjekli su nam put prema Drini i zahvaljujući gustoj magli uspjeli smo da se izvučemo na drugu stranu iako je većina bila ranjena - rekao je svjedok ovih događaja čiji je otac Milovan ubijen na kućnom pragu.

- Ovdje su ubijena trojica braće Rankić - Vidoje, Milutin i Ranko. Zapaljena je u kući nepokretna starica Desanka Stanojević, svirepo ubijena Zora Prodanović i njen sinovac Živan... - prisjeća se Božo.

Starac Zarija Prodanović, iako teško ranjen, uspio je da se spasi. Ogorčen je na svoje komšije Bošnjake koji su, kako je rekao, sravnili sa zemljom ovo srpsko selo i poubijali stare i bolesne mještane.

U Ratkovićima, deceniju i po poslije stravičnih događaja, nema nijednog povratnika. Ovo selo, sa jedanaest zaselaka, imalo je oko stotinu domaćinstava. Bogićevići, Rankići, Stanojevići, Neškovići, Živanovići, Pavlovići, Milanovići... su samo jedan dio prognanika koji vape za povratkom na svoja ognjišta koja su popaljena u Ratkovićima 1992. godine.

Mještani ovog sela očekuju pravdu zbog nevino stradalih srodnika i komšija, ali i zbog svoje djece i budućnosti. Očekuju da im vlasti, poštujući ljudska prava, omoguće da se vrate na svoja imanja i da obnove svoje porušene i popaljene kuće kojih je bilo više od stotinu.