Republika Srpska i sudbina njenih simbola

DA li je pravo opet ustuknulo pred politikom, prvo je pitanje koje je javnost Srpske postavila poslije prekjučerašnje odluke Vijeća za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda Srpske kojom je Srpska ostala bez himne "Bože, pravde".

Međutim, mnogo ozbiljnije pitanje je da li će vodeći bošnjački političari iz Sarajeva, koji su prezadovoljni odlukom Ustavnog suda Srpske, nastaviti negiranje Republike Srpske, rušeći jedan po jedan njen stub čak i po cijenu opstanka dejtonske BiH.

Član Glavnog odbora Saveza nezavisnih socijaldemokrata Rajko Vasić ocijenio je za "Glas Srpske" da je situacija sa himnom i grbom samo jedan od dijelova velikog mozaika stvaranja islamske republike na duži rok.

- Treba voditi računa o neospornoj činjenici, da Srbi i Hrvati nisu željeli živjeti u BiH, što je tokom rata i došlo do izražaja. Prema tome, BiH može biti samo decentralizovana, nikako unitarizovana. Ne može srpski narod u njoj nestati kao što je nestao u Hrvatskoj i na Kosmetu.

Prema tome, naglasio je Vasić, i ako ne može da bude grb Srpske, himna "Bože, pravde", neće se ništa promijeniti u činjenici da je Srpska trajna kategorija u BiH.

- Ili izvan nje, kao samostalna, ako se neprestano bude insistiralo na 100 odsto bošnjačka BiH i 100 odsto BiH Harisa Silajdžića - poručio je Vasić.

On je procijenio da nije alarmantna situacija, ali da su ovi posljednji koraci sa grbom i himnom, u nizu onih koji stvaraju nepovjerenje u BiH. Naglasio je da Srpska i srpski narod, nakon ovog još manje vjeruju u njen opstanak i da nad tom činjenicom treba da se mnogo više zamisle sarajevski unitaristički krugovi, nego Srbi nad njenom budućnošću.

Profesor istorije iz Banje Luke Zoran Pejašinović podvukao je da obilježja Republike Srpske nisu obilježja BiH i da ne treba da budu simbol sva tri naroda u entitetima.

- Ona koja bi tako izgledala, bila bi, u stvari, obilježja BiH. Tu dolazimo do famozne činjenice o konstitutivnosti sva tri naroda, što se svodi na svojevrsnu lakrdiju - rekao je on i dodao:

- Ne možete napraviti himnu koja će zadovoljiti emocije sva tri naroda. To je nemoguće. A grb i himna su emotivne kategorije, ali i političke, estetske, heraldičke. I to je kod nas, nažalost, nemoguće izmiriti. Uz to nerijetko vidimo da pravne instance nisu imune na politiku i na kraju, kada sve saberemo, dobijemo konfuziju iz koje nastojimo izaći biranjem najmanjeg zla.

Prema njegovim riječima, u BiH postoji trend zatiranja Republike Srpske i prenošenja nadležnosti na nivo BiH, što je nekima, smatra, jedini program koji imaju.

Profesor Pejašinović je naveo primjer do kojih granica se, u pokušajima stvaranja BiH i bosanske nacije, nekada išlo.

- Dobra ilustracija svakako je i primjer ministra finansija i upravnika za BiH za vrijeme Austrougarske Benjamina Kalaja, koji je bio poznat po sprovođenju politike integralne BiH i bosanske nacije. On je zabranio svoju knjigu o istoriji Srba, koju je napisao nekoliko godina prije dolaska u BiH, kada je bio konzul u Srbiji - podsjetio je Pejašinović.

Da mjere nema i danas, navodi Pejašinović, vidi se i iz uvođenja bosanskog jezika, nazvanog po državi koja se ne zove samo Bosna. Zaključio je da bi po toj logici, trebao biti bosansko-hercegovački jezik.

Profesor sociologije iz Banje Luke Ivan Šijaković istakao je da je u Sarajevu odavno prisutna tendencija da se Srpska "ogoli" i sa nje skinu svi značajni elementi, počev od prenosa nadležnosti pa do simbola.

- Ovdje se radi o tome da ako nećete da pristanete da se Srpska institucionalno utopi u BiH, onda ćemo mi to da uradimo zaobilaznim i postepenim putem ukidanjem svih njenih autonomnih elemenata - kazao je Šijaković.

Predstavnici te politike, mišljenja je on, nemaju razumijevanja i korektnosti u izgradnji zajedničke države, jer ne dopuštaju da jedna etnička grupa može da ima svoje simbole i prostor na kojem će se iskazati.

- Više od sto godina na ovim prostorima živi se dvostruki život, jedan se manifestuje prema vlasti, a u pozadini je sasvim drugi, bez tolerancije - zaključio je Šijaković.

Profesor Šijaković istakao je da se to ne može spriječiti, jer jedan narod, umjesto na javnoj zgradi, istaknuće zastavu na svojoj kući.

VJERA, NE NACIJA

Rajko Vasić ocijenio je da Bošnjaci imaju problem građenja nacije ali su, u tom smislu, istorijski zakasnili. Napomenuo je da islamska vjera i ne insistira na nacijama, već na samom islamu. Zato, mišljenja je, Bošnjaci nastoje da BiH prepišu na sebe i budu njeni jedini vlasnici. Tvrdi da je to bio njihov cilj i u ratu, i da je i sada, kroz sva ovih dešavanja.

NASTAVAK PRITISAKA

Boračka organizacija Republike Srpske nije iznenađena odlukom Ustavnog suda u vezi sa himnom, ali je zabrinuta zbog toga što su je prihvatile sudije Srbi. Borci upozoravaju da je ovakva odluka nastavak pritisaka na Srpsku koji traju od 1992. godine, s ciljem da se ona ukine, kao i sve što ima epitet srpskog i ističu da će i dalje na svojim svečanostima koristiti i himnu i grb.

Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srpske mišljenja je da je Odluka Ustavnog suda suprotna interesu društvene zajednice i da je očito da su ova i slične odluke uvod u završni čin, a to je promjena naziva "Republika Srpska."

Savez logoraša Republike Srpske ogorčen je odlukom Vijeća za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda Srpske, kojom je Srpska ostala bez himne "Bože, pravde", rekao je Srni predsjednik ovog saveza Branislav Dukić.

- Nas srpske logoraše nije iznenadila odluka Ustavnog suda Srpske, nego su nas iznenadili naši predstavnici u tom pravosudnom tijelu - rekao je Dukić, navodeći da ovo nije prvi put da srpski predstavnici u Ustavnom sudu Srpske podlegnu pritisku Sarajeva.

- Srpski predstavnici u Ustavnom sudu Srpske će vjerovatno slušati ilahije i kaside, kao što smo ih mi logoraši morali pjevati u muslimanskim logorima - rekao je Dukić.