Ivanova korita melem za dušu

CETINJE - Ivanova korita i ove godine plijene ljepotom. U podnožju Lovćena ona izgledaju skoro nestvarno. Takav mir, vazduh koji siječe dah, livade i šumske staze, teško je naći bilo gdje drugdje u Crnoj Gori. Pa i Durmitor koji se diči prvenstvom među planinskim ljepoticama odao bi priznanje Lovćenu, a Ivanova Korita mogla bi stati rame uz rame Žabljaku. Priroda je ovdje takva da se posumnja u narodnu pjesmu koja kaže da bolesno žensko srce ne liječi voda sa Ivanovih korita nego „medna usta JovanovaĆ. Ukoliko je srce i nečija duša stvarno bolesna, možda ne od ljubavi, nego od neke bolesti, vazduh, pejzaži i pitka voda Korita su pravi melemi.
Ovdje je na jednom mjestu Stvoritelj svojom rukom ispisao nevidljivu istoriju Crne Gore. Ko zna da je čita ne trebaju mu knjige. Sve ono kroz šta je prošla Crna Gora na Ivanovim Koritima je ispisano u vazduhu i obroncima Lovćena. Samo treba probuditi uspavana čula, koja se na čas zbunjena Koritovim ljepotama brzo oslobađaju gradske vreve i svakodnevne žurbe. Na Ivanovim koritima sve to izgleda tako daleko i besmisleno, jer dubina života ovdje se prstima može opipati.
U podlovćensku idilu savršeno se uklapa odmaralište u kojem većinom borave djeca iz siromašnijih crnogorskih porodica. Možda se nadležnim ministarstvima može štošta zamjeriti, ali treba im priznati da su dobro izabrali kada su odlučili da tu djecu o svom trošku šalju baš na Ivanova Korita. Ona odavde neće otići punijeg džepa, ali bogatijeg duha sigurno hoće. Njihov žagor ne remeti planinski tajac, naprotiv dopunjuju se i slivaju u jedinstvenu poruku o Crnoj Gori i njenoj sudbini. Pored odmarališta su izgrađeni sportski tereni, koji su ovoga ljeta dobro posjećeni, pa pored duha ovdje se okrepljuje i tijelo. Ukratko, na Ivanovim Koritima postoje svi uslovi za pravi čovjekov odmor ili bolje reći dokolicu. Kod starih Grka ona je podrazumijevala i razmišljanje o smislu života, a poput njih danas na Ivanovim Koritima takvu priliku ima svaki posjetilac.
Nažalost, njih je ove godine na Koritima malo. Osim pomenutog odmarališta koje je popunjeno ostali objekti zjape prazni. Posebno žalosno izgledaju prazni u planinskom stilu sagrađeni restorani (Pod bukvom, na primjer). Kafane na moru koje nijesu ni nalik ovom restoranu pune su gostiju koji bacaju pare na razne pice, hamburgere i ostalu brzu hranu. Na Ivanovim Koritima imate nacionalne specijalitete po pristupačnim cijenama, ali koje nema ko da proba, jer posjetioci su rijetki.
Sa Ivanovih Korita teškim srcem, ali i gorčinom, se odlazi. Boli saznanje da je jedan od najljepših kutaka u Crnoj Gori tokom ljeta malo posjećen. Ovdje je ljepota pravljena za ljude, a neko je sigurno kriv što ovoga ljeta tu ljepotu ne osjeti i posjeti više posjetilaca.

Srušeni Dom i "bezimene" biste

I na Ivanovim Koritima, nažalost, ima nedostataka za koje su krivi oni koji gazduju ovim nacionalnim parkom. Posebno je ružno razrušeno staro odmaralište i brdo smeća ispred njega. Sve to se nalazi u šumarku nadomak odmarališta i pokraj je glavne pješačke staze, pa nema šanse da posjetioci ne vide to ruglo. Ipak, gore od toga izgledaju obližnje biste vladara iz dinastije Petrovića. Sve one su ostale bez većine slova, pa bi neko ko prvi put ovde dolazi mogao pomisliti da su Crnom Gorom vladali neke bezimene vladike, knjaževi i kralj.