U slavu Gospoda i palih heroja

Ljubavlju i prilozima privode se kraju radovi na izgradnji hrama u Mojkovcu. Narod ga je posvetio najvećem hrišćanskom prazniku, rođenju Bogočovjeka ali i junacima slavne mojkovačke bitke koji su na smrznutim kosama slavili pobjedu nad moćnom austrougarskom silom, na Badnje veče i Božić 1916. godine.
Na uzvišenju iznad mostova koji su "zagrlili" Taru, na samom prilazu Mojkovcu iz pravca Kolašina, njegov narod je još prije 40 godina podigao veličanstven spomenik crnogorskim besmrtnicima neobičnog arhitektonskog izgleda, a nedaleko od njega, pokraj magistrale sazdan je vjerski hram. Od samih temelja, u koje je na Božić 1999. godine ugrađena povelja sa potpisima mitropolita crnogorsko-primorskog gospodina Amfilohija i tadašnjeg predsjednika Mojkovca Milisava Ćorića, izgradnju ovog svetog objekta finansiraju vjernici Srpske pravoslavne crkve i drugi dobrotvori. Kamen po kamen, cigla po cigla, sve strpljivo i s ljubavlju, digli su bogomolju visoko prema nebu. Nisko sa temelja, zvona su u početku kratko dozivala, nekako promuklo. Danas, sa visokog zvonika koji stremi nebeskim prostranstvima i njegovim tajnama, bude dolinu Potarja i najljepšom pjesmom prizivaju vjernike i drugi milosrdni narod na okupljanje, slogu, ljubav i mir. Episkopa budimljansko-nikšićke eparhije, gospodina Joanikija put ovuda često navede. Koliko samo radosti na njegovom pitomom božanskom licu ima kad ga dočekaju novozavršeni radovi i ugrađeni detalji u ovaj sveti hram, zajednički krov svih dobrih ljudi koji će pod njegovim krovom vo vjekov, u tišini, primati neku lakoću i duševni mir.
Projekat mojkovačkog Hrama Hristovog roždestva sa dvije kupole i zvonikom u kome su se, prema procjeni stručnjaka, prepleli stilovi ali sa dominantnim baroknim elementima, na dar svom zavičaju predao je arhitekta Vlado-Zogo Radojević koji živi u Kruševcu. Radojević nije bio čest gost zvaničnika svoga grada a, i kad bi došao da se raželi svoga djetinjstva, rijetko se pokazivao na mojkovačkom pločniku. Provodio je najviše vremena kod svoje rodbine i slatko spavao na uzglavlju uspomena. Pojavio se zvanično kad je saznao da je i u njegov zavičaj ponovo zakoračila Božja vjera i predstavio se najljepšim poklonom.
U mojkovački hram koji se praktično "rukuje" sa spomenikom junacima mojkovačke bitke a koji će, kako tvrdi predsjednik odbora za njegovu izgradnju Milisav Ćorić, biti završen do idućeg Božića izuzev ikonostasa i živopisa, uzidali su svoju ljubav i novčane priloge i dobrotvori iz inostranstva.
- Šaljući vam ovaj skroman prilog molimo se Gospodu, kome u slavu i čast svetim srpskim vitezovima mojkovačke bitke podižete svetinju, da u što skorijem vremenu to sveto djelo Božije uspješno dovršite na radost naših vjernika i na korist naše stradalne i mučeničke Srpske pravoslavne crkve - stoji u pismu koje je uputio protojerej Đuro Đurđević, paroh i starješina Sabornog hrama Svetog Georgija iz Sidneja.