Piramide na Drini

Da je bivša komunistička vlast, umjesto u rudnik i industriju, u Srbinju ulagala u prirodne ljepote, ovaj grad postao bi poznatiji od bilo kog turističkog mjesta na kugli zemaljskoj.

Da je tako bilo, malo mjesto Miljevina u ovoj opštini, decenijama unazad ne bi zvali "ćumur siti" (proslavio ga je rudnik mrkog uglja koji je konačno propao), već bi se njegovi stanovnici, mnogo prije i bolje od Visočana, naprimjer, mogli pohvaliti piramidama.

Otkako se stvorila prava pomama oko navodne visočke piramide, Miljevinom kruži anegdota, koja otprilike kaže ovako: Za razliku od Visočana mi Miljevci naše (piramide) nismo morali otkopavati.

I zaista, njima ih je "dao Bog".

- Radi se, zapravo, o geomorfološkom fenomenu na lokalitetu sela Daničići, u takozvanom Pirnom dolu, petnaest kilometara od Foče. Piramide je "sagradila" priroda od pjeskovite gline i to tako što kiša spira rastresitu zemlju. Njihova specifičnost je u tome što ih erozija ne uništava, naprotiv one rastu i prkose vremenu. Visoke su od osam do dvadeset metara – objašnjava kustos Srbinjenskog muzeja, Dragica Ćurčić.

Dodaje da su o postojanju piramida svjedočili mnogi putopisci.

- Dragutin Deroko, 1939. godine, u svojoj geografsko-turističkoj monografiji "Drina" posebno opisuje piramide, poredeći ih s piramidama u Tirolu i Koloradu. Ljepotu piramida iskoristio je i režiser Živorad Žika Mitrović snimajući 1960. godine neke od najatraktivnijih kadrova za svoj film "Kapetan Leši" – kaže Ćurčić.

U blizini piramida teče potok Londžak koji nakon kiša dobije narandžastu boju gline, a stariji stanovnici svjedoče da je u vrijeme naročito velikog vodostaja i Drina poprimala boju piramida.

Vrijednost ovog fenomena prepoznala je još Austrougarska monarhija koja, svojevremeno, nije htjela da gradi put u blizini ovog nesvakidašnjeg blaga, već je trasu pomjerila kilometrima daleko. Nova trasa ni blizu nije bila ekonomski isplativa kao ona koja bi vremenom, sigurno, zbrisala piramide. Ali njima to nije bilo važno. Željeli su da sačuvaju to svojevrsno prirodno čudo.

Prošla vlast brzo je "ispravila" tu grešku. Požurivši da skrati put, trasirala ga je tačno kroz ovaj biser, potpuno srušivši najveću piramidu, ni malo se ne obazirući na činjenicu da su prirodi bili potrebni vijekovi da je stvori.

Da zlo bude veće, ni taj novi put više nema saobraćajnu važnost. Napravljen je još noviji koji ide sasvim drugom trasom, a piramide godinama niko nije ni pominjao.

Turistička organizacija Foče, koja je osnovana prije dvije godine, pokušava uz druge prirodne ljepote i atrakcije da promoviše i miljevske piramide. Ali još uvijek dosta stidljivo.

- U svim prezentacijama turističke ponude opštine, mi smo obavezno navodili i podatke o piramidama. Imamo ideju da na tom lokalitetu uredimo i malo odmorište za potencijalne turiste I to bi uskoro trebalo biti realizovano – kaže Ljeposava Đajić, direktor Gradske turističke organizacije.

Dok planovi i projekti ne budu realizovani, opština bi na magistralnom putu koji prolazi kroz Miljevinu mogla postaviti bar tablu koja bi putnika usmjerila ka ovom neobičnom mjestu.

Ko zna. Možda im se posreći, baš kao i Visočanima, koji su od svojih još neiskopanih piramida, napravili turističku atrakciju broj jedan.
Kako to rade drugi

Sličan spomenik prirode, "Đavolju varoš" koja se nalazi se na jugu Srbije, ova zemlja stavila je pod zaštitu još 1959. godine. Uredbom srbijanske Vlade proglašena je za prirodno dobro od izuzetnog značaja i stavljena u prvu kategoriju zaštite.