Izostala pomoć za osumnjičene Srbe

Vaskolika tadašnja buka i udaranje u prsa tek su iskamčili sto hiljada maraka koliko su u vladi Aleksandra Džombića procijenili da je dovoljno da im pokrije obraz. Ali finansijska intervencija desila se jednom, a Srbi optuženici pred Sud BiH privode se skoro svakodnevno. Njihove porodice, kao i one čiji su najbliži ili još u Ševeningenu ili razmješteni po bjelosvetskim zatvorima sa pravosnažnmim presudama na desetine godina, ostali su prepušteni sami sebi , bez bilo kakve pomoći društvene zajednice i institucija u RS. Uglavnom sami snose ne male troškove odbrane i čestih putovanja. Advokati koji zastupaju osumnjičene tvrde da je odbrana ovih ljudi spala tek na njih nekolicinu plaćenih u ovim slučejvima, koji su sočeni sa problemima izvođenja i pronalaženje dokaza, a pomoći, posebno one sistematične i oraganizovane, niotkud. Sud BiH plaća svjedocima samo putnu kartu, a sve ostalo pada na teret optuženih koji su u pritvoru i bez posla godinama, zapostavljeni od svih. Ilustrativan je primjer porodice Milorada Škrbića, koji se pred Sudom BiH procesuira za ratni zločin na Korićanskim sjenama, koja je od Fonda pomoć tražila prije četiri mjeseca i da još nije dobila nijednu marku. U Fondu za pomoć optuženika pred haškim i sudom BiH se pravdaju da pomažu koliko mogu. - Prošle godine uspjeli smo da riješimo samo nekoliko slučejeva, jer sredstva sa kojima raspolažemo nisu dovoljna za sve. Pored porodica haških optuženika imamo i ratne vojne inavlide, borce u socijalnoj potrebi, pravda se Miko Škrbić, predstavnik Fonda iako bi taj organizacija namjenski trebao biti usmjerena isključivo na pomoć porodicama onih koji su u nekoj od faza sudskih procesa pred sudom u Hagu ili Sarajevu. Premijer RS Aleksnadar Džombić još ranije je obećao da će Fond „Pomoć“ u ovoj godini dobiti nova sredstva ne precizirajući iznos. Tako se ispostavilo da bi solidarna i institucionalna savjest i Fond „Pomoć“ mogla funkcionisati samo kada bi se po jedan Mladić isporučivao svakog mjeseca.