Orićev krvavi pohod

Bratunačko sveštvenstvo će danas uz prisustvo više od dvije stotine Bratunčana održati parastos u selu Bjelovac, u crkvi Svetog proroka Ilije u znak sjećanja na 109 srpskih civila, koje su na današnji dan masakrirale snage srebreničkog ratnog komandanta Nasera Orića.

U ranim jutarnjim časovima, te zimske zore prije 15 godina, miran san mještana bratunačkih sela Bjelovac, Sikirići i Loznička Rijeka prekinuli su pucnji Orićevih vojnika. Nije bilo milosti ni za koga, ubijali su sve redom, od domaćih životinja do nemoćnih starica. Oni koji su uspjeli da izbjegnu smrt na kućnom pragu, bježali su ka obali Drine, ali su ih Orićevi zločinci već spremno čekali. Kažu, tog zimskog jutra potekla je krvava Drina.

- Napali su sa svih strana, a bilo ih je kao mrava. Palili su kuće iz kojih su se čuli krici i vriska. Nesrećnici koji su tražeći spas pošli ka obali Drine upali su u zamku, jer su ih i tu čekali Orićevi vojnici. Bosonogi, nemajući kud, birajući kamu ili zrno u potiljak, mnogi su skočili u Drinu, gdje ih je stigao rafal - prisjeća se Radojka Filipović, koja je tog nesrećnog dana ostala bez supruga Dragana i svekra Dragoljuba. Na kućnom pragu, ubili su ih Orićevi vojnici.

Preživjeli Bratunčani tragediju masakra Orićevih dželata stalno vide u sudbini svoje sugrađanke Slavke Matić, koja svaki dan oplakuje grobove svoje porodice.

- Snježana, kćeri, pomozi majci, dođi po nju! Gordana, sunce moje, što i mene ne ubiše!? - odjekuje s groblja iz grla majke junačkog srca Slavke Matić - priča sa suzama u očima njen sugrađanin.

Tog kobnog dana, Slavka je otišla na posao ne sluteći da će sljedeći dan naći mrtve kćeri Gordanu i Snježanu, baš kao i supruga Radivoja. Prema svjedočenjima preživjelih mještana iz sela Bjelovac, Radivoja je probudila pucnjava, pa je izašao iz kuće. Samo što je prekoračio prag, pao je ranjen, a kćerka Snježana (27), medicinska sestra, čuvši očevo zapomaganje, u spavaćici je potrčala da mu ukaže prvu pomoć. Sljedećeg dana, pronašla ih je Slavka. Pored unakaženog Radivoja, ležala je iskasapljena Snježana. U desnoj ruci stiskala je komad sopstvenog mesa s butine, a kliještima su joj izvadili zdrave zube. Majka je dozivala mlađu kćer Gordanu nadajući se da je bar ona živa, ali onda je usljedio novi užas - u kupatilu je ležala silovana, naga i mrtva Gordana.

Za ovaj zločin nad Srbima kao i za mnoge druge koje su počinile muslimanske snage iz Srebrenice, još niko nije odgovarao poručuju iz SPONA.

- Orić je osuđen na dvije godine zatvora, a sada se slobodno šeta Sarajevom. Njegova desna ruka Zulfo Tursunović se za to vrijeme šepuri u Srebrenici. Izgleda da je pravda previše slijepa da bi je porodice nastradalih u Bjelovcu dočekale - kaže Branislav Dukić, predsjedavajući SPONA.

Svjedočenje Orićevog saborca

U izjavi datoj MUP-u RS, 3. septembra 2003. godine, Orićev saborac govori da je bio u napadu na Bjelovac. U napadu su bili Naser, Mrki i Miš (Safet Omerović). Miš i Mrki su, 14. decembra 1992. godine, vodili napad na Bjelovac od Drine. Tada su na Kunjarcu, kod Bjelovca, uhvaćena i ubijena dva srpska vojnika i to: Mitar, fotograf iz Bratunca, i jedan čovjek iz Krasnapolja, SO Bratunac. Ahmo je Mitra vukao za brkove i ubijen je, dok je Zulfo živom čovjeku iz Krasnapolja odsjekao ruku, a zatim ga ubio.