Kako su tajkuni kupovali zemlju u Srbiji

Poljoprivrednu imperiju najbogatijeg Srbina Milorada Miškovića je teško premeriti jer je njegova kompanija "Delta" u trgovini vojvođanskim dobrima učestvovala na sve postojeće načine, uključujući tu i akcije na berzi, ponude za preuzimanje. Zvaničnom kupovinom je stekla samo četiri društvena preduzeća, trgovinsko "Podunavlje" iz Apatina, poljoprivredna dobra "Jedinstvo" iz Apatina i "Napredak" iz Stare Pazove, i fabriku testenine "Danubius" iz Novog Sada, koje su "Deltu" koštale oko 31 milion evra. Procenjuje se da je putem tih preduzeća Mišković gospodar oko 25.000 hektara oranica. Za potiljkom "Delti" je Miodrag Kostić, za kojeg se prema jednim izvorima smatra da kontroliše oko 22.700 hektara, a prema drugim, i preko 30.000. Njegov "MK komerc" pored imanja "Panonija" i "Agrounija" iz Inđije poseduje i dva u Banatu, "Vojvodinu" iz Novog Miloševa i "Elan" u Izbištu.

Tu su i preduzeća "Đuro Strugar" iz Kule "Labudnjača" iz Bača, i Zavod za šećernu repu iz Aleksinca. Kostić se u Srbiji "proslavio" još na početku privatizacije, pre šest godina, kad je za po tri evra kupio šećerane "Donji Srem" iz Pećinaca, "Jedinstvo" iz Kovačice i "Bačka" iz Vrbasa. Mediji su ga optuživali da je šećeranama, koje je, praktično, dobio na poklon, naplatio pomoć Demokratskoj stranci u njenim opozicionim godinama, a to je Kostić demantovao. "Kralj šećera", kako su prozvali vlasnika "MK komerca", kasnije je kupio još jednu šećeranu, ali preko berze, što ga je koštalo paprenih 24 miliona evra. Petar Matijević, koji je na početku prednjačio u vojvođanskoj privatizaciji, zaustavio se na "tričavih" 12.000 hektara zemljišta (neki izvori mu dodaju još oko 2.000 ha), sa posedima "Bezdan" i "Ravnica" u Bajmoku i "Zlatica" pokraj Zrenjanina.

Ministarka uz paore

Na strani seljaka koji su prošlog proleća pokušali da uđu u PIK "Bečej" našla se bivša ministarka za poljoprivredu Ivana Dulić-Marković i autorka Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Na drugoj je bilo poslovodstvo Kombinata koje je zabranilo ulazak na njive, a zavađene strane je morala da razdvaja policija. Bivša ministarka je objašnjavala da je strategija Ministarstva poljoprivrede bila da zakonom i programom izdavanja u zakup državne zemlje „ stimuliše selo i seljaka, a ne proizvodnju i vlasnike".
- U slučaju precizne primene Zakona u ovoj akciji prioritet imaju poljoprivrednici, a ne Matijević, Kostić ili Mišković koje u Srbiji niko ne računa u poljoprivrednike - govorila je Ivana Dulić-Marković.

Ovu veleposedničku trojku u Vojvodini odnedavno ozbiljno ugrožavaju biznismeni Mile Jerković i Đorđe Nicović. Jerković je već poznat kao "kralj drumova", jer je pokupovao većinu autoprevozničkih preduzeća. U trku za zemljište se uključio tek krajem 2006. godine, pa je sam, ili preko ćerke Višnje i u konzorcijumu kupio nekoliko poljoprivrednih preduzeća "Bačku" iz Sivca, "Agrobačku" iz Bača, "Poljoprivredu" iz Sente, "Mladog borca" iz Sonte, "Aleksu Šantića", "Jedinstvo" i "Malu Bosnu" iz Gajdobre, "Graničara" iz Gakova. Brzo je stigao na vrh rang liste najvećih posednika u Vojvodini, a na poslednjoj aukciji, u septembru, rekao je da raspolaže sa oko 30.000 hektara zemljišta u sopstvenoj ili državnoj svojini.

Giganti u rukama države

Slučaj PIK "Bečej" je pokrenuo brojne rasprave o tome kako teče poljoprivredna privatizacija u Srbiji, a izdvojile su se dve struje. Jedna je pokrenula izmene Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a druga se zalaže da se ne privatizuju najveći poljoprivredni kombinati, kao što je PKB u Beogradu, nego da ostanu u vlasništvu države, kao javna preduzeća, zajedno sa zemljom koju koriste, bez obzira da li je ona društvena ili državna.

Veliki, a neki kažu i najveći tranzicioni gazda u poljoprivredi, odnedavno je postao i Đorđe Nicović iz Kolašina, suvlasnik "Jimprosa", "Irve", "Montaže", "Beograd projekta", Banatskog Brestovca, i nekadašnji predsednik "Kapital banke". Pre nekoliko meseci je kupio najveći vojvođanski poljoprivredni kombinat, PIK Bečej i sa njim 14.500 hektara zemljišta. Time je svoje zemljišno carstvo zaokružio na 30.000 hektara zemljišta.

Prodaju PIK "Bečej" je prošlog proleća pratio metež, prouzrokovan Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, koji je naložio da opštine ponude seljacima državno zemljište u zakup. Kako je najveći deo ovog poljoprivrednog dobra, oko 11.000 hektara, državno je zemljište, opštinske vlasti su, poštujući nov zakon to zemljište dale na licitaciju upravo dok je privatizacija PIK "Bečej" bila u toku. Kako se ispostavilo da nije ispunjen formalni zahtev zakona, pismena saglasnost Ministarstva poljoprivrede na ugovorene zakupnine, okršaj između seljaka i poslovodstva Kombinata se završio nerešeno. Ugovori o zakupninama na državnim parcelama su za sada nevažeći, a grupa seljaka je ostala u svojstvu zakupaca, ali na društvenom zemljištu.