Želim da živimo u otvorenom i modernom gradu

U jednoj veoma uzburkanoj, interesno podijeljenoj atmosferi, koja dodatno opterećuje, počev od eforije registracije, do raznih kalkulacija, nagađanja, izmišljanja, što čini da su izbori tema broj jedan na svakom mjestu.

 

Osnovna poruka biračima jee da budu svjesni i da shvate da je jedinstvo konačno došlo do izražaja, i da se tako ponašaju i na izborima. To što sam ja zajednički kandidat, dovoljno govori. Ne smiju dozvoliti da ih niko pokoleba i zbuni lažnim obećanjima i neprovjerenim računima. 

 

Danas se završava upis u birački spisak, pa ćemo imati konkretnije podatke, ali su naznake da bi trebalo da budemo u plusu za 1000 birača u odnosu na Bošnjake.

 

 

To si provokacije koje imaju za cilj da nas opet vraćaju u prošlost, a ne u budućnost. Postoje interesne grupe koje na taj način žele nastavak loših međuljudskih i nacionalnih odnosa, a u cilju zaustavljanja razvoja Srebrenice. Sa Srebrenicom ne treba više niko da se igra ili kalkuliše na štetu srba i bošnjaka. Srebrenica treba da bude otvoren grad, grad perspektive, grad u koji će mnogi poželjeti da dođu. Na ovaj način želi se stvoriti slika negativne osobe koja se neće zalagati za Bošnjake, što je natačno. Ja želim da živimo u jednom modernom gradu, u kome će se svi osjećati bezbjedno, ravnopravno.

 

Sve zavisi ko i kako gleda na tu činjenicu. Ja mislim da je olakšavajuća iz razloga što sam kao žena vjerovatno mnogo odgovornija, spremnija na dijalog, na uspostavu međunarodnog povjerenja i stvaranja uslova za bolje sutra. Želim jednu novu politiku pomirenja i međunarodnog povjerenja.

 

Sasvim korektno, nisam doživjela ni jedan ružan pogled, čak imam dosta pristalica iz redova Bošnjaka, koji me podržavaju i žele da ja budem načelnik.

 

Tu mi prije svega pomaže velika ljubav koju imam za ovaj grad, jer tu živim sa porodicom od 1987. godine, zatim moja porodica, djeca koja su tu odrasla, školovala se, i koji imaju namjeru da tu nastave život poslije školovanja. Kad niko nije vjerovao u Srebrenicu, ja jesam i uvijek sam se trudila da naš život učinim ljepšim i boljim. Srebrenica ima dušu, ima nešto što vas vezuje i ne da vam da odete. Tako je i sa mnom. Moj otac se doselio u Srebrenicu 1959. godine, i čitav život je radio u Rudniku olova i cinka „Sase“, u međuvremenu diplomirao na političkim naukama, i dao nam je veliki primjer za upornost i rad u životu. Na tome sam mu zahvalna. Poznajem mentalitet i život našeg naroda, njegovu muku i radost, i sve ono što čini život Srebrenici.

 

 

Osnovni motiv za ostanak u Srebrenici su nova radna mjesta. Mi imamo divne mlade ljude koji su na birou i čekaju zaposlenje. Uvijek koristim priliku da im ukažem da ne gube nadu, i da u međuvremenu rade i neke druge poslove, da pokušaju zaraditi sebi za džeparac. Vjerovati je da će se svake godine povećati broj zaposlenih, otvaranjem novih firmi, ili proširenjem postojećih, tako da će se naći posao za mlade. Svi bi ostali tu da žive ukoliko bi imali rješenu egzistenciju, jer tu imaju svoje društvo, svoje prijatelje, roditelje.

 

 

Pored ekonomske sigurnosti koja je osnovna, morate imati pozitivan stav prema životu, biti kreativni, pronalaziti nove mogućnosti, učiti, prilagođavati se promjenama, i naučiti da ne žele nerealne stvari. Pokušati uravnotežiti  duh i razum sa mogućnostima, uz neprestanu borbu za izatovima koji se nameću. Raditi na sebi, posvetiti se svako svom problemu, rješavati ih, ali i živjeti zajedno sa svima, širiti dobre međuljudske odnose, gledati stvari sa pozitivne strane.

 

 
Kulturni i sportski život u Srebrenici je sličan u odnosu na druge sredine, ali je vjerovatno na niskom nivou, moga bi biti mnogo kvaliteniji i bolji. Opština ulaže onoliko koliko može, ali će u narednom periodu vjerovatno biti biti još više obogaćen. Mi u Srebrenici imam dosta nevladinih organizacija koje su doprinijele da se dosta mladih uknjuči u razne aktivnosti, poput pozorišta za mlade, razne sekcije i sl. U okviru škola dosta se radi na kulturnom uzdizalju mladih, neš priredbe koje se održavaju u brijeme kultruno sportske manifestacije „Dani Srebrenice“ koja se redovno održava svake godine krajem maja, su izuzetno dobro pripremljene i urađene. Kad ih pogledate imate utisak da ste u nekom velikom gradu, jer imam dosta talentovane omladine, koja želi da radi i pokaže svoje vještine. Nedostaje nam češće da se organizuju koncerti, ili pozorišne predstave, ali u skladu sa mogućnostima i to imamo. Imamo dobru i kvalitetno opremljenu biblioteku, muzej i  dosta kulturno istorijskog nasleđa, samo to još više treba afirmisati korz saradnju sa ostalim kulturnim centrima u zemlji i šire. Sportom se bave mladi ali treba još aktivirati košarkaški klub, iostale sportove. Sve se radi u skladu sa raspoloživim sredstvima, ali mladima ovdje treba jedan dobar sportski centar koji bi sve obuhvatio, od olimpijskog bazena, pa do ostalih saržaja. Nadamo se da će se stvoriti bolji uslovi za razvoj kulturno sportskog života u Srebrenici.