Plamen koji ne smije da zgasne

Na Šesnaestim vidovdanskim pjesničkim susretima, održanim u Sokocu, u organizaciji Književnog kluba «Romanija», učestvovalo je više od 20 pjesnika iz Republike Srpske i Srbije. Susreti su počeli poetskim pomenom i polaganjem cvijeća na Vojničkom spomen-groblju, koje je Matija Bećković, boraveći ovdje na Vidovdan 2000. godine, nazvao mjestom strašne i jezive ljepote i gdje je sahranjeno blizu hiljadu poginulih boraca Otadžbinskog rata sa područja sarajevsko-romanijskog regiona. Okupljenim pjesnicima, porodicama poginulih boraca i građanima Sokoca o ovom jedinstvenom spomen-obilježju govorio je Dragiša Delić, predsjednik Skupštine Boračke organizacije opštine Sokolac.

Poetski pomen počeo je pjesmom «Srpski mladići» Milana Nenadića koju je govorio Milanko Borovčanin Romsok, a potom su i ostali pjesnici svojim stihovima na svojevrstan način odali počast poginulim borcima.

Dobitniku povelje Šesnaestih vidovdanskih pjesničkih susreta, banjolučkom književniku Ranku Pavloviću, ovo priznanje je, na pjesničkoj večeri, uručio načelnik opštine Sokolac Dragan Cvijetić. Povelja se dodjeljuje od 2000. godine za doprinos srpskoj književnosti i kulturi, a prvi dobitnik bio je Matija Bećković.

Kosovo je srpsko duhvno biće

Povodom Vidovdana, u crkvi «Romanijska Lazarica» u Sokocu, parastos poginulim borcima od Kosova do današnjih dana i svetu arhijerejsku liturgiju služio je episkop mileševski Filaret, uz sasluženje više sveštenika. Potom je u porti ove crkve održana tradicionalna svečanost - duhovna akademija, koja je počela obredom slavskog kolača, a potom je vidovdansku besjedu održao protojerej stavrofor Ranko Bilinac.
- O Vidovdanu naša narodna duša pjeva više od šest vijekova. Ukoliko i oplakuje vidovdansku tragediju, utoliko doživljava njenu tajnu u molitvama, osvećuje je u hramovima, osvježava u spomenicima, knjigama i besjedama. To čini svako naše pokoljenje i svaka nova generacija. Uvijek je malo pjesama da Vidovdan bude opjevan i malo gusala da bude oplakan... U svakom kraju naše zemlje, gdje su naši preci morali da brane vjeru od fanatizma, pravo od sile, slobodu od tiranije i istinu od neistine bilo je naše Kosovo i ponavljao se vidovdanski događaj, rekao je sveštenik Bilinac.

On je naglasio da Kosovo i Metohija nije samo pitanje srpske teritorije.

- Prije i iznad svega to je pitanje našeg duhovnog bića, jer smo se sa Kosovom i Metohijom rađali, rasli, živjeli i umirali... Dobro to znaju silnici ovoga svijeta i upravo žele kolektivno da povrijede i kazne pravoslavni srpski narod. Na Kosovu se čuva i istorija i budućnost srpskog naroda. Mjera svih mjera i, kako kaže naš veliki pjesnik, najskuplja srpska riječ, Kosovo i Metohija su sastavnio dio života svakog pravoslavnog Srbina... Knez Lazar ne odbacuje carstvo zemaljsko, jer je i ono božije djelo, nego njemu pretpostavlja carstvo nebesko, koje bira u odsudnom času, istakao je Bilinac.

U svojoj besjedi, on je, takođe, rekao da su svi vijekovi jednog naroda «listovi jedne iste knjige» i da su pravi rodoljubi oni koji «za polaznu tačku svoga rodoljublja imaju duboko poštovanje prema prošlosti i njenim velikim ljudima».

Kao i svake godine, u okviru vidovdanske duhovne akademije u Sokocu, održan je prigodan kulturno-umjetnički program. Guslar Miljan Rađenović predstavio se pjesmom «Kosovski boj», pjesnik Milanko Borovčanin Romsok svojom poemom «Neću nikud, ne dam ništa», a Tijana Marač govorila je stihove Dobrice Erića. Nastupio je i frulaš Aco Janković. Građani sokolačke i susjednih opština, okupljeni na ovoj svečanosti, mogli su da uživaju i u nastupu kulturno-umjetničkih društava «Rastko» iz Londona, «Izvor» iz Velike Drenove, «Luča» iz Sokoca i «Sretenje» iz Rogatice, a nastupilo je i kulturno-umjetničko društvo iz Banatskih Karlovaca.
- Vidovdan bratimi svetoga Vida, koji nam otvara oči da bolje vidimo i sagledamo sami sebe i svetoga cara Lazara, koji nam otvara srca i duše da ih ispunimo vjerom roda i otačestva. U tu našu vjeru, čiji plamen nikada ne smije da zgasne, moramo duboko utkati svijest da smo vidovdansko Kosovo naslijedili od predaka i da ga, uprkos bezočnosti onih koji hoće da ga otmu od srpskog naroda, moramo sačuvati potomstvu... Vidovdan je svjetlo koje obasjava našu vjeru, putokaz koji slijedimo da ne bismo zalutali u bespućima, koje nam neki svjetski dušebrižnici otvaraju na sve strane, prosijecajući kroz njih staze, koje ne moraju uvijek biti po mjeri našeg poimanja svijeta, rekao je u prigodnoj besjedi Ranko Pavlović.

Dobitnik povelje ovogodišnjih pjesničkih susreta u Sokocu je autor više od 30 knjiga i brojnih dramskih tekstova i književnih kritika.

Sokolačkim ljubiteljima poezije predstavili su se i pjesnici: Mile Mutić, Mićo Jelić Grnović, Zdravko Zgonjanin, Nedeljko Babić, Ljubica Vukov Davčik, Milenko Jevđević, Jovan Mihailo, Grujo Lero, Radomir Jagodić, Dragan Paponjak, Radoslav Samardžija, Radislav Ćivša, Borislav Gavrić, Božidar Stanar, Gordana Milošević, Milun Lubarda, Milutin Savčić, Momir Jolović, Savo Radulović i Slavko Đurković.

Na konkursu, koji je raspisao Knježevni klub «Romanija», najbolji literarni rad među osnovcima imao je Strahinja Savić, a među srednjoškolcima Jelena Marjanović. Novčane nagrade i diplome uručila im je Snježana Božić, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

U okviru Šesnaestih vidovdanskih pjesničkih susreta u Sokocu, u prostorijama ovdašnje Narodne biblioteke, održana je promocija romana «San i java Vukobrata Katane», pisca iz Rogatice Božidara Stanara i zbirke pjesama «Zagrljeni prsti» Gordane Milošević iz Vlasenice.

Pomoć u organizaciji susreta pružili su Vlada Republike Srpske, opštine Sokolac i Han Pijesak, Ustanova za kulturu Sokolac i Centar za kulturu i sport «Pogled» Han Pijesak.