Reagovanje na izjavu direktora Uprave policije Veselina Veljovića od 22.12.2008.g.

Veoma mi je žao što direktor Uprave policije Veselin Veljović preko medija pogrešno informiše crnogorsku javnost ističući da sam „netačno obaviješten o sadržini operativnih podataka koje je iznio na sjednici Odbora“ te da „nijesu tačni navodi da me je u navedenom kontekstu dovodio u vezu sa ovim događajima''. Veljović je, umjesto pojašnjenja novih tvrdnji, otvorio dva pitanja koja se uopšte ne tiču moje malenkosti i privatne tužbe u njegovom slučaju.

 Veljović se, radi skretanja pažnje javnosti na pogrešnu stranu, na neviđen i državnog funkcionera nedostojan način obradovao što će, kako je naveo, „sudski postupak biti dobra prilika da crnogorska javnost konačno sazna otkuda protojereju Džomiću, i ne samo njemu, povjerljive informacije sa zatvorene sjednice Odbora“ i što će to biti „mogućnost da dođemo do odgovora na značajna bezbjednosna pitanja“ u vezi svenarodnog protesta protiv vladinog priznanja lažne države Kosovo.

Na Veljovićevu žalost, veoma sam dobro obaviješten o svemu onome što sam iznio u svojoj izjavi. Da je Veljović pravilno obaviješten ili da je htio da bude obavješteniji onda ne bi pokretao ova pitanja koja su nebitna u sudskom procesu koji sam najavio. Direktor policije je zbog toga uhvaćen u pogrešnom informisanju ministra i poslanika Skupštine Crne Gore ili u obmanjivanju crnogorske javnosti. Stenogram i video zapis sjednice Skupštine na kojoj sam pomenut i koji posjedujem su, ipak, neumoljivi u njegovom slučaju.

Da se ne bi dugo čekalo na senzaciju o „povjerljivim informacijama koje cure sa odbora“ i da se tema ne bi skretala sa suštine na druga pitanja, obavještavam javnost da sam navedene informacije dobio kao i svaki građanin ove zemlje prateći televizijski prenos sjednice Skupštine Crne Gore 18. decembra u popodnevnim časovima. Naime, poslanik Bojan Strunjaš je postavio poslaničko pitanje sljedeće sadržine: „na osnovu kojih je saznanja direktor Uprave policije Veljović na sjednici Odbora za bezbjednost iznio podatak da je protojerej mr Velibor Džomić navodno bio upoznat sa navodnim aktivnostima organizatora na dan održavanja mitinga opozicije 13. oktobra u vezi dijeljenja novca mladićima sa zadatkom da zapale Skupštinu CG“?

Ministar Kalamperović je, sa filigranski preciznom ogradom od Veljovića, na sjednici Skupštine pročitao odgovor na poslaničko pitanje koji mu je dostavila Uprava policije. U njemu stoji da je Veljović na Odboru „iznio određene podatke i u tom kontekstu pomenuo i protojereja mr Velibora Džomića. Ove podatke i konstatacije direktor je saopštio u namjeri informisanja članova Odbora o posljedicama rušilačkih aktivnosti 13. oktobra ispred Skupštine koje su imale za cilj narušavanje javnog reda i mira i izazivanja nesigurnosti građana radikalnim djelovanjem prema pojedinim državnim institucijama. Iznesene podatke i konstatacije direktor Uprave policije je na sjednici pojasnio i demantovao“. „Povjerljivost informacija“ je ovakvim odgovorom demantovao ili je zakon prekršio Veselin Veljović.

Umjesto da mi se Veljović izvinio što je, pominjući moje ime, dezinformisao ministra, Skupštinu i javnost, a posebno zbog štete koju mi je svojim nesavjesnim i neodgovornim radom nanio, on bi da nenadležno polemiše sa mnom o događajima na svenarodnom protestu od 13. oktobra. Zar policija treba da čeka nečiju privatnu tužbu protiv prvog policajca da bi radila svoj posao? Koliko je meni poznato, važeći zakon ne predviđa takvu mogućnost. Zakon ne predviđa ni mogućnost da se direktor policije u političkom obračunu sa opozicijom koristi imenima i dostojanstvom pravoslavnih sveštenika.

    Nakon čitanja dva kontradiktorna odgovora Veselina Veljovića u rasponu od samo nekoliko dana nameće se pitanje: koga, kada i zašto na ovakav način dezinformiše direktor Uprave policije? Članove Odbora, ministra Kalamperovića, poslanike i javnost tokom skupštinskih aktivnosti ili sve nas zajedno u svom naknadnom reagovanju? Te odgovore ipak mora da potraže nadležni i njemu pretpostavljeni organi i javnost, a u mom slučaju će to, ipak, učiniti nadležni sud.