Politička ubistva: Prve žrtve terorista
31. oktobra 1984. godine u Indiji su telohranitelji ubili premijera Indiru Gandi. Ipak još mnogo pre toga, sredinom 19. veka, radikalni aktivisti mnogo puta su se fizički obračunavali sa svojim političkim protivnicima. Kada su svi drugi metodi borbe iscrpljeni, na službu politici dolazi terorizam.
Prvi teroristi po pravilu vršili su atentate na vladare i političare svoje zemlje. Tako su oni izražavali krajnje nezadovoljstvo nastalim stanjem stvari u državi ili sopstveni očaj.
U istoriji Rusije takođe je bilo takvih primera. 4. aprila 1866. godine politički oponenti pokušavali su da ubiju cara Aleksandra Drugog. Dmitrij Karakozov je pucao u cara, ali metak nije pogodio cilj. Onih koji su želeli da uklone cara bilo je mnogo: njime su bili nezadovoljni i konzervativci, i levi radikali, i intelektualci, kaže rukovodilac Centra za istoriju Rusije, Ukrajine i Belorusije Instituta za opštu istoriju RAN Aleksandar Šubin:
- Aleksadnar Drugi nije krenuo putem demokratskih reformi. U Ruskoj carevini čak za propagandu demokratskih, socijalističkih ideja, ljude su slali na robiju. Posle zbližavanja sa narodom bilo je mnogo tragičnih priča i ovi slučajevi su veoma ozlojedili mladu inteligenciju koja je propovedala prilično «svetle» principe. A tu se suočila sa tako restokom reakcijom. Naravno, da su ljude optuživali za to što poriču same principe monarhije, samodržavlja, u celini, optuživali za reči. Posle toga omladina se latila revolvera i bodeža, proglašavajući vendetu. Pokrenuta je teroristička aktivnost, koja je na kraju dovela do pogibije Aleksandra Drugog.
Što se tiče oponenata i nezadovoljnih van granica Rusije, oni teško da su bili umešani u atentat na Aleksandra, kažu istoričari. Strani političari su shvatali da ubistvom cara ništa neće postići.
Ipak, to nije smetalo Francuzima da aktivno saosećaju sa Poljakom Antonom Berezovskom, koji je pokušao da ubije ruskog cara 1867. godine u Parizu. Francuska porota je tada osudila teroristu na doživotnu robiju, koju je za 19 godina zamenila proterivanjem. Još 20 godina kasnije sud je amnestirao Berezovskog.
Politički teror nije zaobišao ni samu Francusku. Na leto 1994. godine predsednika Sadija Karnoa ubio je italijanski anarhista Sante Kazerio. Kasnije, 1938. godine, teoristi su ubili francuskog lidera Pola Dumera. Vremenom teroristi od političkih oponenata aktualne vlasti u pojedinim zemljama pretvorili su se u međunarodnu pretnju.
Trenutno politički terorizam je evoluirao. Neke zemlje i organizacije koriste već ne pojedince, nego grupacije i međunarodne terorističke mreže radi postizanja geopolitičkih i ekonomskih ciljeva. A mete su ne samo pojedine ličnosti, već i čitave zemlje, pa čak i kontinenti.
Marija Merkulova,
- Izvor
- Glas Rusije, foto: RIA Novosti/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Moskva mora da izoštri nuklearno odvraćanje, revidira doktrinu i porazi Kijev kako bi sprečila širi rat sa Zapadom i silama NATO-a...
Izraelski špijuni po narudžbini mešali su se u izbore na Kipru i u Sloveniji...
Čini se da se moć Ukrajine menja iza kulisa...
Ono što su SAD i Izrael videli kao brzu kampanju, Iran vidi kao borbu za opstanak. Troškovi rastu, a kraj se ne nazire....
Analizirajući razloge rastuće globalne tenzije poslednjih godina, ne može da se ne obrati pažnja na dosledan niz odluka političkih elita zapadnih država koje su dovele do degradacije režima kontrole...
Posle dana „šatl diplomatije“ sa Kijevom, Vašington ide direktno u Moskvu – zaobilazeći EU i proveravajući koliko Zelenski može da se odupre američkom pritisku dok se linija fronta urušava....
Ostale novosti iz rubrike »
















